Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić
Sanja Mataga, prof.
Dobrosusjedski odnosi i suradnja između FKVK, Foto kino video kluba Zaprešić i ZKDM, Zaprešićkog kazališta za djecu i mlade, odnosno poznanstvo i prijateljstvo i poneka kava s Miroslavom Klarićem i Jadrankom Lopatićem, bili su neposredan poticaj za prvi dolazak diplomirane profesorice hrvatskog jezika i književnosti i fonetičarke Sanje Mataga na dvadesetu Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić. Dečki su isto tako po prvi put vodili radionicu animiranog filma pa su im trebali pouzdani i dokazani kadrovi (ili, bar, ljudi od kojih su s pravom očekivali da se i u tome dokažu) i tako, riječ po riječ…
Sanja je nakon dužeg vremena dobila priliku kao polaznica sudjelovati na radionicama u nečemu što joj je bilo potpuno novo. Forma animiranog filma ju je oduvijek zanimala pa si je ispunila želju vidjeti kako izgleda rad na njemu. I, kaže, nije mogla odabrati bolje. U proteklom su se periodu višegodišnje suradnje FKVK-ZKDM zapravo počela ispreplitati njena kazališna i filmska iskustva, a pokazalo se kako su radna atmosfera i organizacija posla na Školi bili odlični i u potpunosti ispunili njena očekivanja. Naučila je mnogo, najviše o pedagogiji.
Formalno se školovala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neki bi rekli puno previše neformalno od Studentskog kazališnog studija, gdje je učila od Denisa Patafte, preko Studija Kubus gdje je nastavila svoje dragocjeno kazališno (i životno) učenje od Simone Dimitrov Palatinuš i Vokalnog studija Bacchabundus s voditeljicom Mirelom Brnetić. To su bile i njene početne točke u učenju pedagogije, etike i predanosti radu. Vrijednostima koje je tamo naučila vraća se svakodnevno u praksi.
U Dječjem kazalištu Dubrava pekla je zanat dramske pedagoginje, a onda nastavila u školama te u Zaprešićkom kazalištu za djecu i mlade. Nakon svega toga je istovremeno počela raditi na HRT-u kao vanjska suradnica Programa za djecu i mlade te u Osnovnoj školi Tituša Brezovačkog u Zagrebu, gdje je i danas.
Njena su multimedijska iskustva dopunjena i glumom, nastupima u kvizovima i tko zna čime sve ne.
Kazalište joj je poznato, domaće okruženje. Izvedbenim umjetnostima se bavi od školskih dana, a davno je već shvatila da u kazališnom prostoru može najviše i najbolje izraziti sebe, jer to mora. Sretna je što ima priliku raditi u školi u kojoj to može, što ima otvorena vrata za učenje i daljnje neformalno obrazovanje pa je u skladu s time i završila na Školi medijske kulture. Prvi put.
Vrlo često se događa da ljudi općenito kazalište doživljavaju tromim, zastarjelim i repetitivnim. Ljudi u kazalištu ne vide prostor za inovaciju, a upravo je to ono što nju goni. Voli isprobavati nove stvari, probijati granice, razmišljati filmski u kazalištu. Baš za to je u Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić imala priliku. Učila je kako koristiti izražajna sredstva filma na sceni i činiti ju bržom, protočnijom i čišćom.
U radionici animiranog filma radilo se naporno i dugotrajno, ali iznad svega kreativno pa nikomu nije bilo (pre)teško. Mala se ekipa podijelila u smjene, kao u kakvom rudniku, pa je veliki i zahtjevan posao na izradi lutkarskog animiranog filma išao kako spada, a rezultat je opravdao sva ulaganja. U tome su se složili i gledatelji.
Sa Škole medijske kulture Sanja je otišla prepuna pozitivnog entuzijazma i s obostrano dogovorenim pozivom za suradnju, kad god bude potrebno. Svakako se namjerava vratiti, ali nije sigurna na koju bi se radionicu prijavila. Razmislit će još, ali je sigurna da će biti nešto iskoristivo u kazalištu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
21.11.2018.