Dvadeseta Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić

Tibet

Pravi tibet z štranclinimi treba biti dimenzija 180×180 centimetara plus još te resice, štranclini od 20 centimetara. Rađen je od vune ili svile. Tibetna marama do ovih je krajeva, najviše Međimurja, stigla iz Rusije i Poljske, kad su je muževi koji su tamo radili ili putovali donosili ženama kao suvenir, a onda je vremenom postala dio ovdašnje narodne nošnje. Savija se u trokut, omata oko tijela i straga veže. Tkanine su bijele, žućkaste, rozne ili ružičaste, zelene, pa razne smeđe nijanse, od boje bijele kave do tamno smeđe. Tibeti novijeg datuma rađeni su od narančastih i ljubičastih tkanina na koje su na poseban način printane velike katruže, odnosno cvjetni motivi. Nosio se za važne crkvene blagdane, ali i kod vjenčanja, krštenja i drugih velikih svečanih događanja. Na bijelim i crnim bojama svakodnevne odjeće tibet je doprinosio koloritu, a uz dekorativnu ulogu, koristio se i kao topli ogrtač. Neki su stari više od stotinu godina, a bio je običaj i da se sahrane skupa s vlasnicom, pa ih nije puno starih preostalo. Sadašnji ih vlasnici čuvaju kao oči u glavi, i vode računa da ih treba često proluftati da ih ne oštete moljci i cijele godine brinuti o njima.

Objektivno je tibet detalj, koji uljepšava život i čini ga opuštenijim i veselijim. I satkan je od detalja, štranclina i katruža, vune i svile, boja. Baš kao i filmovi, fotografije, radijske emisije, tekstovi, sve ono što postoji i okružuje nas, samo to valja prepoznati  i prenijeti drugima, u skladu pokreta i svjetla, u sazvučju tonova. Pa ako još naučimo  ne samo to osobno dobro i uspješno raditi, nego i na druge prenijeti, onda je smisao i uloga Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić u potpunosti ispunjena. 

I dok su prethodnih dana sa svojim kamerama, reflektorima, fotoaparatima i mikrofonima bili itekako vidljivi i prepoznatljivi po cijelom gradu, a posebno oko željezničkog kolodvora i na svim prostorima Špancirfesta, pa i cijeloga Varaždina i okolice, sudionici radionica igranog odnosno dokumentarnog filma te kamere i snimanja, kao i radionice radio reportaže ili digitalne fotografije povukli su se u prostore za montažu i obradu kako bi snimljene tonske i filmske zapise i fotografije pripremili za završnu prezentaciju. Po prirodi posla polaznici radionica animiranog filma, montaže, scenarija i postprodukcije zvuka vezani su cijelo vrijeme za prostorije u kojima rade, ali se i kod njih osjeća akceleracija pa su obrnuto od Arsenovih stihova, pauze sve kraće, a svirci nema kraja!

Posebna su očekivanja od polaznika radionice eksperimentalnog filma, koji najavljuju uvijek, a ove godine kažu posebno, provokativne sadržaje, dok su po prirodi polaznici oba stupnja seminara medijske kulture tihi i samozatajni, nenametljivi i skromni, ali ispod mire tri đavola vire kaže narodno iskustvo, pa tek valja vidjeti čime će oni, osim velikog usvojenog znanja i želje da ga idućih godina bude još, tek iznenaditi.

Polaznici prvog stupnja seminara medijske kulture jutros su slušali izlaganje dr. sc. Nikice Gilića o povijesti hrvatskog filma, pa sudjelovali na vježbama multimedija u teoriji i praksi s Mirjanom Jukić, prof. i Katicom Šarić, mag. paed. dok polaznicima drugog stupnja dr. sc. Nikice Gilića govori o povijesti znanstveno-fantastičnog filma, a Ana Đordić, prof. i doc. art. Jelena Modrić, filmska montažerka analizu i interpretaciju filma u nastavi.

U subotu je Varaždin odjekivao zvucima svatovskih sirena. Ne znamo tko se protiv  koga ženio, ali im želimo sve što si požele i sami!  

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

26.08.2018.