RECENTNI HRVATSKI VIDEO I EKSPERIMENTALNI FILM

Nastanak video umjetnosti na (ovim prostorima) zapadnom području juogistoka Europe javlja se 6o-ih godina i nadovezuje se na aktivnosti isključivo galerija modernih umjetnosti u urbanim sredinama...

Nastanak video umjetnosti na  (ovim prostorima) zapadnom području juogistoka Europe javlja se 6o-ih godina i nadovezuje se na aktivnosti isključivo galerija modernih umjetnosti u urbanim sredinama, koje se tada bave uglavnom prezentiranjem klasičnih postava  likovnih umjetnosti. Isprva bilježimo tek povremena, sramežljiva  pojavljivanja video radova likovnih  i nešto rijeđe filmskih umjetnika. Naročito je važna pojava i realizacija GEFF festivala( Genre Experimental Film Festival) održavanih u Zagrebu, 60—ih i ranih 70-godina  Tek naknadnom ekspanzijom raznih smotri i festivala eksperimentalnog filma te institucionaliziranjem medijskih umjetnosti i hrvatski umjetnici bivaju ohrabreni u kreativnom nastojanjima unutar stvaranja video radova. Mozda je kljucan i pozitivno provokativan te izrazito ohrabrujuci  moment , uvrštavanje nekoliko hrvatskih umjetnika (Gotovac, Galeta, te Vladic iz susjedne republike) u selekciju Američke federacije za umjetnost koja predstavlja cirkulirajuci međunarodni paket eksperimentalnog filma i videa. Taj konceputalni paket vidjeti ce publika  raznih kontinenata i prvi puta će nešto veći broj gledatelja se upoznati sa radovima iz ovih područja. Institucionalna , neophodna pratnja u financiranju radova sistematski nedostaje gotovo do nedavno, tek u posljednje vrijeme najvise drzavne , gradske kulturne i nezavisne producentske kuce , posebno je ovdje važno naglasti ulogu Croatian Film League sa iznimno velikim brojom nezavisnih i eksperimentalnih radova videa i alternativnog filma. Vazan doprinos umjetnickom djelovanju i povaćanju broja medijskih umjetnika redoviti je prikazivalački rad The Centre for the Multimeda Research of SC te također godišnja aktivnost Međunarodnih festivala novog filma i videa iz Splita i medijski djelatnost Art Workshop Lazareti iz Dubrovnik. Od prije desetak godina na hrvatskim likovnim akademijama moguce se studijski opredijeliti za medijske umjetnosti, eksperimentalnog filma, videa , digitalne fotografije i tome sl. Učestalim gostovanjima medijskih umjetnika iz Amerike i Europe pa čak i sa Dalekog istoka, dobiva se uvid u stvaralački nivo, što u velikoj mjeri podiže i umjetničku razinu domaćih autora. U sadašnjem momentu to se od strane financijskih institucija, poima kao normalan odnos i pruza se podrska autorima  u njihovom nastojanjima, a ne samo, kao što se to događalo ranije, isključivo fimskim autorima, uglavnom vezanim za igrani ili dokumentarni film. Razna uspješna učestvovanja na međunarodnim festivalima u Londonu 1979. , pa potom Rotterdamu, Lodzu, Copenahgenu, Parizu, Koelnu, Karlsruheu, Frankfurtu uvjerava  i ohrabruje domaće institucije u pravcu veće  podrske u nastanku video radova. Trebalo je i zaista je prošlo mnogo vremena dok su izuzetni pojedinci poput  Sanje Ivekovic, Dalibora Martinisa, Brede Beban , Hrvoja Horvatića , Gorana Trbuljaka, neumorno i vlastitoj režiji gotovo ilegalno producirali kasnije međunarodno percpirane i priznate radove. 

 

Tri recentana programa umjetničkog videa i eksperimentalnog filma sastavljena su od umjetnika tri generacije, pionira poput Gotovca, Faktora, Trbuljaka, Martinisa i dr pa preko umjetnika srednje dobi i najmlađih , uglavnom studenata likovnih akademija iz Splita, Dubrovnika i Zagreba.

 

Prvi je program posvećen poimanju postora, koncepcijski je jasno osmišljen i  u njemu se nalaze uglavnom poststrukturalistički video radovi i filmovi. Radovi u ovom sklopu vise nisu protkani “mitopoetskim” elementima, kao što je to veoma davno i precizno ustanovio prominentni amerciki teoretičar Paul Adams Sitney, za eksperimentalne filmove nastale na ovim prostorima, vec su vise usmjereni na ispitavanje i razradu jednostavnih koncepcijskih predložaka.  U drugom programu su gotovo svi video radovi nastali koncentriranjem umjetnika na odnose vremena , kretanjima i akustičkim relacijama vode i autoportreta i performancea . Radovi su izražene, estetski povišene i naglašene poetičnosti te potrage za identitetom. Uz simbolički,  prisutan je ekološki upozoravajući element uglavnom umjetnika mlađe generacije.

 

U trećem programu, su izrazito aktivni umjetnici srednje generacije, (neki od njih su bili prisiljeni napustiti zemlju u vremena političkih i drugih konflikata unutar ovih područja, jer s obzirom na okolnosti, nisu imali ama bas gotovo nikakve uvjete na normalan rad i osobno kreativno razvijanje). Veliki dio svog vremena proveli su educirajući se (na pr Rijks Akademie, St. Martin School of Art i td.) i prikazujući svoje video radove u raznim , uglavnom renomiranim medijskim institucijama i galerijama ,i  sudjelovali na festivalima u gradovima poput New Yorka, Amsterdama, Koelna, Londona i td. Njihovi su radovi stanoviti odmak od uobičajene naracije i dramaturgije, ili se ona pojavljuje na neobičan način, povezana s dokumentaristikom. To su veoma osobne priče autora suočenih sa iznenađujućm ritmovima i događajima u velikim urbanih sredinama, odnosno njihovi refleksi na kurentna, suvremena, ponekad i šokantna  zbivanja.

15.02.2004.