Revija dokumentarnog filma

DOKfilm '18

U dvorani mikro-KINA, na Trgu slobode u Belom Manastiru, i ove je godine održana već tradicionalna Revija dokumentarnog filma u organizaciji Foto-kino kluba Baranja-film i njegovog uvijek agilnog voditelja Deže Kučere te uz potporu HAVC-a, Restart filma Zagreb, Hrvatskog filmskog saveza, Zagreb filma, Discovery Zagreb i Centra za kulturu Beli Manastir.

Revija je otvorena 20. veljače projekcijom njemačko/SAD koprodukcije Rizik (Risk) autorice Laure Poitras, sat i pol dugom pričom o Julijanu Assangeu i aferi WikiLeak's, koja je nastajala punih šest godina i dovršena 2016., u srijedu je nastavljena osamnaest minuta dugim Posljednjim splavarom Drage Toromana iz 2014., o Fikretu Pendeku iz Bastasa u Bosni i Hercegovini koji i dalje splavari po rijeci Tari kao što su oduvijek činili njegovi preci odnosno jednosatnim dokumentarcem Trst, Jugoslavija autora Alessia Bozzera, nastalim 2017. u koprodukciji Italije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, o gradu koji je decenijama sa svojim Ponterossom, UPIM-om (Unico Prezzo Italiano Milano) i Giovannijem, sa šuškavcima i farmericama i tankericama  predstavljao modni i sitno-švercerski prozor u svijet za generacije naših ljudi, a u četvrtak je na programu bio Češki san (Česky sen) iz 2004., diplomski rad studenata praške filmske akademije Vite Klausaka i Filipa Remunde, koji govori o reklamnoj kampanji za nepostojeći hipermarket koja toliko uspije da cijele horde naivnih potrošača dolaze na svečano otvaranje i tek tada na praznoj ledini s nekoliko skela  shvate da je sve bio tek san.

Ovogodišnja je Revija dokumentarnog filma završena dvadesetak minuta dugim Starcima Ane Strelac i Tomislava Jukića iz 2013. te srpskim filmom Srđana Keča Nakon rata (Posle rata) snimljenim 2006. godine o Gorancima, Slavenima islamske  vjeroispovijesti koji žive na visokim planinama Kosova ali i tako daleko od svijeta osjećaju posljedice ratova koji su trajali na ovim područjima prije dvadesetak godina, dok je zadnjega dana, u subotu, 24. veljače prikazan sat i pol dugi dokumentarac Markusa Imhoofa Više od meda (More than honey) snimljen u koprodukciji Švicarske, Njemačke i Austrije, koji upotrebom mikrokamera, strpljivim snimateljskim radom te začudnom montažom otkriva unutarnji svijet pčela, koje su, što mnogi ili ne znaju ili uporno smeću s uma, od presudne važnosti i za čovječanstvo jer oprašuju 80% svih biljnih vrsta i produžavaju opstanak čovječanstva.

U popratnom su programu između ostalih prikazana i tri filma nastala u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, pedesetominutni dokumentarac Oluje se uvijek vraćaju kući Petra Krelje iz 2014., o tragičnoj epizodi o kojoj se uglavnom ne govori, a koja se dogodila 13. prosinca 1991. na Kupi, gdje je izginulo ili stradalo sedamdesetak pripadnika 102. brigade, nastao prema romanu Prodajem odličja, prvi vlasnik Roberta Međurečana, pa više od sata dugi Martinac Zdravka Mustaća iz 2015., o jednom od najvažnijih alternativaca domaćeg filma Ivanu Martincu, umrlom 2004. (zanimljivo je da su na filmu surađivali Boris Poljak kao snimatelj i Damir Čučić, kao montažer) i Dan po dan Borisa Poljaka iz 2015., o rijetkim, u pravilu kroničnim, degenerativnim i smrtonosnim  bolestima i o životnim sudbinama oboljelih.

Ulaz je na sve projekcije bio besplatan, a belomanastirska publika je solidnim odazivom dokazala da imaju sklonost i poznavanje dokumentarnog filma, ali i da im sličnih sadržaja itekako nedostaje. Programi su se odvijali pod geslom Film se gleda u kinu, sve ostalo je improvizacija!

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

28.02.2018.