KRATKI UTORAK: 95 GODINA JONASA MEKASA - SJEĆANJA NA PUT U LITVU
'Kratki' u imenu novog Kratkog utorka, koji će se održati 20. veljače u 21h u kinu Tuškanac u Zagrebu, ovaj put se odnosi na kratkoću kadrova. Jer povodom nedavnog 95. rođendana legende američkog underground filma Jonasa Mekasa, puštamo jedno od njegovih dugometražnih remek-djela - 'Sjećanja na put u Litvu', u kojemu naravno prevladavaju kratki kadrovi, svojevrsni trade mark ovog genijalnog redatelja! Film prikazujemo sa 16mm filmske kopije!
Jonas Mekas
Značaj Jonasa Mekasa za američki film nemoguće je dočarati u par rečenica. Ovaj litavski izbjeglica, često nazivan i 'kumom američke filmske avangarde', u svom dugom životu uspio je 1954. pokrenuti jedan od časopisa ključnih za razvoj umjetničke kritičke misli u SAD-u - Film Culture (za koji su pisali ljudi kalibra Rudolfa Arnheima i Andrewa Sarrisa), a 1961. uz pomoć još dvadesetak kolega filmaša i otvoriti distribucijsku kuću Film-Makers' Cooperative, prvu takvu neprofitnu organizaciju vođenu od strane samih autora na svijetu. Iz Film-Makers Coopa će se 1969. izroditi i Anthology Film Archives, još i danas najveća filmska arhiva avangardnog filma na svijetu, smještena na Manhattanu u New Yorku. Osim što je na taj način bio ključna figura u promoviranju cijele američke avangardne filmske scene i autora kao što su Stan Brakhage, Kenneth Anger, Shirley Clarke, Bruce Conner, Tony Conrad, Ken Jacobs i mnogih drugih, Jonas Mekas je i sam nimalo manje bitan režiser koji je snimio više od 60 filmova u 50 godina svoje karijere.
Sjećanja na put u Litvu
Ne samo to, Mekas je rodonačelnik žanra 'dnevničkog filma', s idejom dokumentiranja života onako kako se on odvija. Mekas to opisuje sljedećim riječima: 'Hodam uokolo sa svojom Bolex kamerom i reagiram na neposrednu stvarnost - situacije, prijatelje, New York, godišnja doba...Jedan dan snimim deset sličica, nekad deset sekundi, nekad deset minuta. Nekad ništa. Kad pišeš dnevnik, to je retrospektivni proces. Kad snimaš, reagiraš instantno. Ili uloviš trenutak, ili ne.' Mekas je na taj način stvorio sasvim svoj, poetski stil koji karakteriziraju vrlo kratki i često vizualno impresivni kadrovi, izuzetno epizodična struktura, i njegov glas sa snažnim istočnoevropskim naglaskom koji nas vodi, više kroz emocionalnu nego narativnu dimenziju filma. Mekasovi filmovi, kao što su 'Walden (Diaries, Notes, and Sketches)', 'Lost, Lost, Lost' i skoro petosatni 'As I Was Moving Ahead Occasionally I Saw Brief Glimpses of Beauty' često su i djelomične kronike života umjetnika ili emigranata, drugim riječima ljudi s kojima Mekas provodi vrijeme.
Sjećanja na put u Litvu
Film koji ćemo gledati - 'Sjećanja na put u Litvu' - jedno je od njegovih ključnih djela, u kojem Mekas kontrapunktira svoj život u Americi s dokumentom povratka u rodnu Litvu nakon 25 godina egzila. Sam autor ga opisuje sljedećim riječima:
'Ovaj film sastoji se od tri dijela. Prvi je sklopljen od materijala snimljenih s mojom prvom Bolex kamerom, koju sam koristio od 1950.-1953., kad sam se tek doselio u Ameriku. On prikazuje mene i mog brata Adolfasa, kako smo tada izgledali, kao i ostale imigrante, koji plešu, pjevaju i organiziraju piknike po ulicama kvarta Williamsburg u Brooklynu.
Sjećanja na put u Litvu
Drugi dio snimljen je u kolovozu 1971. u Litvi. Skoro sav materijal je iz mog rodnog sela Semeniškiai. Možete vidjeti staru kuću, moju majku (rođenu 1887.), svu braću, zezanje, kao i slavlje povodom našeg dolaska kući. Ali samo kroz sjećanja jedne izmještene osobe koja se vraća doma prvi put nakon 25 godina.
Sjećanja na put u Litvu
Treći dio počinje s umetkom snimljenim u Elmshornu, predgrađu Hamburga, gdje smo brat i ja proveli godinu dana u radnom logoru za vrijeme 2. Svjetskog rata. Nakon toga se selimo u Beč, gdje sam sa svojim najboljim prijateljima - Peterom Kubelkom, Hermannom Nitschem, Annette Michelson i Kenom Jacobsom. Također možete vidjeti samostan Kremsmuenster, Nitschev dvorac Stammdorff, kuću Wittgenstein itd. Film završava s požarom na bečkoj tržnici voća u kolovozu 1971.
Sjećanja na put u Litvu
Što se tiče zvuka: ja pričam dosta za vrijeme filma, sjećajući se ovoga i onoga. Uglavnom, radi se o meni kao izmještenoj osobi, kao i mom odnosu prema domu, sjećanju, kulturi, iščupanim korijenima, djetinjstvu...Ima i par litavskih pjesama koje pjevaju sva braća Mekas zajedno (moj brat Adolfas i njegova žena Pola bili su sa mnom na tom putovanju i vidjet ćete i njihove snimke, Adolfasove snimljene sa 16mm Bolexicom, kao i Poline s njenom 8 milimetarskom Minoltom). Koristim i dvije pjesme Litavskog Folk Ansambla kojim dirigira P. Tamosaitis, kao i preludij za klavir K.M. Ciurlionisa koji svira Vytautas Lanasbergis. U trećem dijelu koristim i Brucknerovu Misu Br.3 u F-molu, kao i Gesualdov madrigal (Deller Consort).'
Sjećanja na put u Litvu
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, film puštamo sa 16mm filmske kopije, na engleskom je, a i ima i engleske titlove. Ulaz na projekciju je 10 kn.
Raspored programa:
Sjećanja na put u Litvu, Jonas Mekas, SAD, 1971.-1972., 82 min, 16mm
14.02.2018.