Večer animacije u kinu Tuškanac
Stop motion u animiranom filmu
Iako su prva tri animirana (kako su se onda zvali, lutkarska) filma napravljena u tehnici stop animacije u nas još prije više od pola stoljeća, koncem pedesetih godina, tek se u zadnjih desetak radi više i sustavnije, pa su tako od 2014. do 2017. nastali i filmovi Tajni laboratorij Nikole Tesle autora Brune Razuma, u produkciji Zagreb filma (2014), u kojem pratimo slavnog izumitelja koji pokušava napraviti robota, a uslijed snažnog potresa poluzavršeni stvor promišljeno dovrši sebe samoga, napravi i razne zanimljive izumiteljske inovacije te na kraju, normalno, sebi sačini i družicu, roboticu golemih limenih grudi i s crvenom četkom za brisanje prašine umjesto kose, pa Simulacra Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona, s producentom Bonobostudiom (2014), o čovjeku koji traži smisao vlastita postojanja pa kroz dugu potragu susreće sebe sama, a na kraju ostane tek plava vunena nit (života?) koja mu je bila vodilja, Probudi me kojeg je 2015. napravila Dea Jagić, u produkciji Zagreb filma, zanimljiva kombinacija dokumentarnih video zapisa iz šume i raznih napuštenih objekata, klasične animacije i stop animacije likova i objekata u prirodnoj veličini koja se, kako joj i naslov kaže, bavi snom i snoviđenjima, Jure Grando autora Martina Babića, snimljen 2015. u produkciji Filmske udruge Motion i Silvia Lonjak Filmproduktion, koji opisuje legendu staru nekoliko vjekova o čovjeku iznimne visine i snage koji je umro i sahranjen, ali se ponovo pojavljuje kao utvara koja plaši seljane, a čak i puteno (ona kaže prisilno) zadovoljava svoju udovicu pa se uplašeni susjedi dignu i osokoljeni vinom krenu ne bi li mu srce proboli glogovim kolcem te Posljednji izazov Bože Trkulje, snimljen ove godine u produkciji Zagreb filma, koji vješto i duhovito isprepliće likove iz bajki i pustolovnih filmova, od Herakla do tri praščića, koji se pronađu ujedinjeni u potrazi za Svetim gralom i uglavnom stradaju pri tome.
Kadar iz filma Tajni laboratorij Nikole Tesle
Svi su autori sudjelovali u uvodnom razgovoru kojeg je vodila Maša Udovičić, producentica i direktorica Luma Filma iz Zagreba koja je i sama sedamnaest godina radila kao animatorica i kompoziting artist u Beogradu, Budimpešti i Zagrebu te sudjelovala u različitim aktivnostima u međunarodnim produkcijama mnogih animiranih reklama i serija, u studijima Varga i Roczkov iz Budimpešte odnosno Bold iz Zagreba, od 2010. radi najviše kao producentica te je producirala sedam animiranih filmova, a sada je i predsjednica ASIFA-e Hrvatske koja je skupa s Hrvatskim filmskim savezom organizirala i ovu večer animacije u kinu Tuškanac, prvu nakon ljetne stanke.
Autorska su iskustva prilično različita, ali se svi slažu kako su budžeti uvijek premali i imaju često presudan utjecaj na finalni proizvod. Zamišljeni se filmovi zbog toga uglavnom skraćuju i rastežu na razne načine, a snimanja i montaže traju po nekoliko godina. Svatko od njih ima drukčiji kreativan pristup, neki su stop animaciju odabrali jer je najbrži oblik nastanka animiranog filma, a neki baš stoga jer im spori način rada odgovara, jedni pri izradi lutaka koriste podatne materijale koji im omogućuju gipkost pokreta, a drugi izbjegavaju izradu zglobova i ostalih pomičnih dijelova, no svi se slažu da im stop animacija pruža niz još neistraženih mogućnosti i već rade ili bar pripremaju nove filmove u toj tehnici.
Vrijedi napomenuti i da uglavnom međusobnu surađuju u pojedinim segmentima nastanka svojih filmova ali i u prenošenju znanja i iskustava pa bi se s pravom dalo zaključiti kako je domaća animacija, posebno u dijelu stop animacije, na dobrom putu. Samo da je još malo više novaca!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
28.09.2017.