19. Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić

Restauracija eksperimenta

Polaznici svih radionica prošli su prvoga dana devetnaeste Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić upoznavanje i dogovore s voditeljima, a neki i započeli snimanja i druge aktivnosti, dok je na prvom stupnju seminara medijske kulture mr. sc. Marko Rojnić govorio o teoriji filma. Drugi je stupanj slušao izlaganje dr. sc. Brune Kragića o tipovima filmskih zvijezda te Carmen Lhotka o mogućnostima i zamkama u restauraciji eksperimentalnog filma.

Filmska montažerka i dugogodišnja voditeljica filmske arhivske zbirke Hrvatskog državnog arhiva, nekadašnje Hrvatske kinoteke, Carmen Lhotka je, uz pomoć kolege Roberta Vidića, upozorila na niz problema koji se često pojavljuju pri restauraciji eksperimentalnih filmova, više nego kod igranih ili dokumentarnih radova. Autori su učestalo, posebno pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali i poslije izravno intervenirali na filmsku traku, crtali po njoj, grecali emulziju, gužvali je i spaljivali, pa je pri restauraciji obično jako teško ustanoviti što je autorski pristup, a što tek puki zub vremena ili kakva druga posljedica nemara, nekvalitetnog čuvanja ili čega drugoga. Pri svom su izlaganju koristili dokumentarni videozapis o nastanku eksperimentalnog filma Water Pulu iz 1987. autora Ivana Ladislava Galete, jednog od naših najvećih i najvažnijih multimedijalnih umjetnika i filmskog redatelja. Galeta je 1969. diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a visoko je stručno obrazovanje stekao 1981. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1977. do 1985. je bio voditelj Centra za multimedijalna istraživanja SC-a u Zagrebu, a od 1995. docent na Akademiji likovnih umjetnosti. Bio je predlagatelj i jedan od osnivača Odsjeka za animirani film, bavio se posebno eksperimentalnim filmom, stvaralaštvom Jamesa Joycea i sustavnim proučavanjem cjelovitosti životnog prostora, a 1968. započeo projekt ENDART. No, autora poput Galete koji je sustavno i precizno ostavljao upute i naznake o detaljima nastanka svojih filmova nije bilo puno, pa je svaka restauracija novi izazov. Tema se nastavlja i proširuje predavanjem za polaznike prvog i drugog stupnja i sve zainteresirane koje će Carmen Lhotka održati u nedjelju, pod nazivom zaštita i restauracija audiovizualnoga gradiva.

Kadar iz filma Water Pulu

Na zavoju glavne ceste u Toplicama, tamo gdje se ona iz pravca Zagreba i Pregrade račva nadesno, prema kompleksu starog i novog lječilišta te nalijevo, u pravcu bazena, tri su zanimljiva kiparska rada postavljena u liniju. Spomenik ratnim žrtvama koji očito potječe iz sredine prošloga stoljeća, poslije onoga rata, a prikazuje starijeg muškarca i ženu koji pridržavaju ranjenika, kasnije je transformiran šarafljenjem novih mramornih ploča na postamentu, pa su ga tako mudri i štedljivi domaćini (em sme Zagorci, kaj ne!) istovremeno pretvorili u spomenik žrtvama i ovoga rata, što je relativno nedavno prohujao te možda i spasili da ne bude srušen u valu domoljubnih poboljšanja prošlosti kakvih je bilo i još ih uvijek ima pri nami. U ravnini je podignut i neobičan crni lik ćelavog i brkatog muškarca koji spuštene glave naizgled zuri u okruglu fontanu, u kojoj je tek malo vode na dnu, ali zato noću blješti obasjana plavičastim svjetlom. Na dnu fontane i skriven pogledu prolaznika, osim onih koji, sorry, zagaze travu i sasvim joj se primaknu, leži bijeli lik gole žene, sklupčane na lijevom boku, poput kakve Ofelije što je pobjegla u smrt iz vlastitoga ludila. Cijela priča!

Poslije olujne noći ispunjene gromovima i kišom, program devetnaeste ŠMK se nastavlja prema planu.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

20.08.2017.