In memoriam

Vladimir Tadej

(9. svibnja 1925. – 1. ožujka 2017.)

Od oca, telegrafiste na željeznici i lokalnog fotografa sklonog slikarstvu, Vladimir Tadej naslijedio je osjećaj za likovnost i ljepotu kadra i htio se baviti malerajem (bio je privatni učenik slavnog profesora Krizmana), ali je na kraju pod utjecajem obitelji odabrao arhitekturu, a onda 1947. bio pozvan za asistenta scenografa u filmu Živjeće ovaj narod.

Rođen u Novskoj 9. svibnja 1925. godine, Vladimir Tadej, redatelj, scenograf, kostimograf, scenarist, filmski publicist, autor dokumentarnih i animiranih filmova, tako je započeo svoj filmski put, a prvu samostalnu scenografiju sačinio za film Zastava, snimljen 1949. godine i već za taj prvi posao primio nagradu Narodne republike Hrvatske. Bio je scenograf i u filmovima Bakonja fra Brne, snimljenom 1951. godine, U oluji iz 1952., Jubilej gospodina Ikla snimljenom 1955., a nagradu kritike za scenografski rad osvaja u Puli, za film Kaja, ubit ću te, iz 1967. godine. Najdraža nagrada za scenografski rad bila mu je za film Izgubljena olovka, snimljen 1960. godine, za koji je dobio i drugu nagradu na festivalu u Mar del Plati, Argentina. Nagrađen je i za  scenografski doprinos u filmovima Dvostruki obruč, iz 1963. godine, te za Bitku na Neretvi  iz 1969. Ukupno potpisuje scenografiju u četrdesetak domaćih filmova i više od petnaest stranih, među kojima su bili koprodukcija Winnetou 1, iz 1963. godine i Winnetou 2, iz 1964., pa Winnetou među jastrebovima iz 1964.godine i Old Firehand, snimljen 1966. godine.

Vladimir Tadej

Uvijek je tvrdio da je najbolja ona scenografija koja se najmanje primjećuje, koje gledatelj uopće nije svjestan, a isto je sa glazbom, kostimima ili rasvjetom.

Bio i kostimograf u desetak filmova, među kojima su Jubilej gospodina Ikla, Bitka na Neretvi itd., a napisao je i tridesetak scenarija za animirane filmove, među kojima su bili i Cowboy Jimmy, nagrađen Zlatnom Arenom u Puli 1957. godine pa Happy end iz 1958., Krava na granici, koji je osvojio Grand prix u Oberhausenu 1962. i specijalnu nagradu u New Yorku 1964. godine, i drugi. Samostalno je režirao crtani film Sve želje svijeta snimljen 1966. godine.

Prvi igrani film koji je režirao bio je Družba Pere Kvržice, snimljen 1970. godine, za koji je dobio nagradu UNESCO za adaptaciju literarnog djela na FEST-u 1971., a snimio je i igrane filmove Hitler iz našeg sokaka, nastao 1975. godine, za koji je dobio Srebrnu Arenu za režiju na festivalu u Puli, pa Hajdučka vremena iz 1977. godine i Tajnu starog tavana iz 1984., za koji dobiva nagradu Kekec za najbolji dječji film na FEST-u 1985. godine. Ukupno je snimio osam igranih filmova, a za sedam od njih je sam napisao scenarij. Bio je i redatelj TV-serije Neuništivi iz 1990. godine.

Prije desetak godina intenzivno se bavio inicijativom za stvaranje Memorijalnog centra Winnetoua, na lokacijama gdje je snimljena serija filmova i u suradnji s Jadran filmom.  

U jednom je mandatu bio i predsjednikom Kino saveza Hrvatske, današnjeg Hrvatskog filmskog saveza. Prihvatio se posla jer ga je zanimalo amatersko, neprofesijsko filmsko stvaralaštvo, posebno dječje, sudjelovao je na mnogim smotrama i revijama kao član žirija, držao predavanja pa je mislio kako je dužan prihvatiti i tu obvezu i obaviti je na najbolji način.

Vladimir Tadej dobio je 2005. godine nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

02.03.2017.