Peta večer animacije u Tuškancu

Animacija na meksički način

Nastavljajući s programom predstavljanja domaćoj publici manje poznatih svjetskih animacija, poput izraelske, kineske ili grčke, na programu su se ovoga puta našli animirani filmovi meksičkih autora, a šesnaest radova u ukupnom trajanju od 80 minuta u nedjelju navečer, na petoj večeri animacije u Tuškancu, predstavila je Lucia Cavalchini, direktorica festivala Animasivo. Pomno složeni ciklus pod nazivom Opažanja tematski se bavi osjetima vida i sluha kojima istodobno opažamo, asimiliramo i doživljavamo svijet koji nas okružuje ali i poetskim i intimističkim vizijama realnog svijeta odnosno višeslojnim značenjima koja osjeti imaju. Cijeli uglavnom apstraktni, ekspresionistički i eksperimentalni program iznova reinterpretira prostor, a istovremeno preispituje mogućnosti animacije u toj reinterpretaciji.

Kadar iz filma Santolo

Prikazani su filmovi Respira Josué Vásquez Peralta i Benjamína Mugía iz 2012., o u  pravilu pogubnom i razarajućem utjecaju ljudi na okoliš, čega obično postajemo svjesni kada su štete gotovo nepopravljive, Desierto Blanco Estebana Azuela iz 2010., utemeljen na romanu Dina Buzzatija Tatarska stepa i slici Borisa Viskina Esperando a los Tártaros, pa Amatlan Simona Gerbauda iz 2010., koji se bavi efektom brzog isparenja vode na užarenom kamenju i oblicima koji pri tome nastaju, La Ultima Cena Vanesse Quinatnilla Cobo iz 2014., maštovita priča o ženskoj duši i njezinoj složenosti, ali i sklonostima ka čarobnjaštvu i čudima koja iz toga nastaju,    koja započinje jednom porukom s frižidera, Microftalmia Andre Robles y Adriana Brava iz 2010., o svakodnevici i svijetu autorova mentalno oboljelog brata Benjamina, Atmósfera Anímica Patricije Henríquez iz 2010., o međusobnom odnosu i utjecaju čovjeka i vremenskih uvjeta, La Bruja Elene Pardo iz 2015., o bajkovitim vješticama koje lete u zoru i kradu ljudska srca, Made in Central de Abasto Carlosa Gamboa iz 2014., o neobičnim događajima kojih obični ljudi često nisi niti svjesni na najvećoj tržnici u Latinskoj Americi, Se vale Soñar Luisa Safe (Caracrimen) iz 2013., odnosno videospot za istoimenu pjesmu poznatog meksičkog pjevača Juana Cirerola, The Big War Juana Manuela Pavóna iz 2013., animirana slika koja prikazuje motiv nekog od bezbrojnih i besmislenih meksičkih, i svih drugih ratova, Reality 2.0 Victora Orozca iz 2012., kratki animirani dokumentarac o nasilju vezanom uz zloupotrebu droga, Santolo Alejandra Garcíe Caballera iz 2012., o mrtvima iz grobnica Panteón Dolores iz Mexico Cityja, Homo fluxus Luisa Felipea Alanisa iz 2015., pomalo fantazmagorična priča o sukobu svijetlosti i tame, Trayectoria de una lagrima Marise Raygoza Bernal iz 2014., o usamljenoj suzi iz ženina oka, LIber Simóna Gerbauda iz 2014., o suštini i smislu svake biblioteke te Amnesia en el Estado Estebana Azuela iz 2016., glazbeni video o meksičkom trash punku.

Program je prikazan u predvečerje Svjetskog festivala animiranog filma Animafest u Zagrebu, koji se večeras službeno i svečano otvara u kinu Europa i idućih dana traje u tom kinu i u kinu Tuškanac.

Večeri animacije u Tuškancu zajednički organiziraju ASIFA Hrvatske i Hrvatski filmski savez, a ovaj je program meksičke animacije ostvaren u suradnji s festivalom Animasivo iz Mexico Cityja.

Poslije ljetne stanke koja će potrajati do rujna, očekuje nas nastavak programa večeri animacije u Tuškancu, a organizatori će se potruditi da i nove večeri animacije budu jednako atraktivne kao i prvih pet.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

06.06.2016.