Zaključci s okruglog stola: Medijska kultura u reformi odgoja i obrazovanja

Povodom stručne rasprave o prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje, Udruga za promicanje vizualne kulture OPA i Hrvatski filmski savez organizirale su u četvrtak, 28. travnja okrugli stol o sadržajima i mjestu medijske kulture u prijedlozima kurikuluma Umjetničkog područja, kurikulumima Hrvatskog jezika te Likovne kulture i Likovne umjetnosti.

Osim same reforme, teme rasprave bili su i načini učenja i poučavanja medijske kulture u osnovnoj i srednjoj školi, mogućnosti školskih kurikuluma i projektne nastave, mogućnosti učenja i poučavanja medijske kulture u izvaninstitucionalnom okruženju te stručno osposobljavanje nastavnika u području medijske kulture

U raspravi su sudjelovali Diana Greblički-Miculinić (OŠ Špansko Oranice), članica stručne radne skupine za Hrvatski jezik, Gordana Košćec Bousfield (OŠ Poliklinike SUVAG), suosnivačica Udruge OPA i članica stručne radne skupine za Likovnu kulturu i Likovnu umjetnost, Tomislav Seletković (OŠ Kralja Tomislava), član stručne radne skupine za umjetničko područje, Mirela Barbaroša-Šikić, savjetnica za Hrvatski jezik u Agenciji za odgoj i obrazovanje, Marija Ratković Vidaković, tajnica Hrvatskoga filmskog saveza, i Uroš Živanović, voditelj projekta filmske pismenosti u Hrvatskom audiovizualnom centru. Raspravu je moderirala Ida Loher (OŠ Šestine), članica stručne radne skupine za Likovnu kulturu i Likovnu umjetnost te suosnivačica Udruge OPA.

Zaključci:

1.   Sadržaji iz područja medijske kulture nalaze se unutar predmetnih kurikuluma Hrvatskog jezika te Likovne kulture i Likovne umjetnosti. Na prvi se pogled može činiti da postoji opasnost o rascjepkanom učenju ovih sadržaja, no zbog koncepta učenja i poučavanja koji je zamišljen novim kurikulumom, takva raspoređenost sadržaja omogućuje učenje s različitih aspekata te upozorava na potrebu i mogućnosti učenja kroz projektna i međupredmetna povezivanja. Veliku ulogu u tome odigrat će mogućnost fleksibilnog planiranja unutar pojedinih školskih kurikuluma. S obzirom na to da se u ovoj etapi reforme neće mijenjati postojeći predmeti ni dodavati novi, kao što se neće mijenjati ni broj nastavnih sati pojedinih predmeta, ove sadržaje moguće je cjelovito usvajati jedino kroz projektno ili modularno učenje. Takve mogućnosti naglašene su kroz predstavljene predmetne kurikulume.

2.   Osim sadržaja koji su obvezni za usvajanje za sve učenike, a koji su navedeni unutar predstavljenih kurikuluma, potrebno je omogućiti odvijanje i drugih oblika nastave: fakultativna nastava, izborna nastava i izvannastavne aktivnosti te planirane aktivnosti terenske nastave. Unutar prijedloga kurikularnih dokumenata postoji prostor za takve sadržaje.

3.   Svi smatraju da je potreban samostalan predmet (izborni) te taj zahtjev upućuju prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Svjesni su da uvođenje samostalnog predmeta zahtijeva promjenu zakonodavnog, programskog i predmetnog okvira te da se može dogoditi tek u sljedećoj etapi reforme.

4.  Stručna osposobljenost nastavnika može se sagledavati na dvije razine:
Inicijalno obrazovanje – visokoškolsko obrazovanje nije jednako kod svih nastavnika. S obzirom na to da se radi o neujednačenom obrazovanju koje se unutar samih visokoškolskih ustanova mijenjalo, potrebno je osigurati dodatno stručno osposobljavanje nastavnika.
Važna je povezanost ustanova koje vrše tu edukaciju: umrežavanje Agencije za odgoj i obrazovanje, kao krovne ustanove za stručno usavršavanje nastavnika, s udrugama i organizacijama koje se također time bave (Hrvatski filmski savez kroz obrazovne programe - Škola medijske kulture dr. Ante Peterlić, Nastava filmske umjetnosti za srednju školu u kinu Tuškanac, OPA kroz stručne skupove za nastavnike, Udruga Sedmi kontinent u suradnji s voditeljicama stručnih županijskih vijeća i sl. ). Potrebno je sinergično djelovanje, povezivanje nastavnika/učitelja raznih struka (hrvatskog jezika, likovne kulture i umjetnosti, razredne nastave i ostalih) te stavljanje naglaska na interdisciplinarnu orijentiranost nastavnika. Potrebno je modularno stručno usavršavanje u čije bi osmišljavanje i provođenje trebalo uključiti već spomenute udruge i organizacije s primjerima dobre prakse, kao i visokoškolske ustanove poput Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti te Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

5. Kako bi se ciljevi kurikuluma mogli ostvariti, potrebno je osigurati dostupnost AV-sadržaja, izraditi priručnike i pojmovnike, uključiti u rad kinoprikazivače te organizirati edukaciju putem webinara.

6.  Svi sudionici skupa podržavaju Cjelovitu kurikularnu reformu i smatraju da je važno da se što ranije krene u njenu realizaciju.

02.05.2016.