Novi film Marine Baničević
„Odnos prema teatru mora biti ljubavnički“
Manda Birimiša, znana kao Mani Gotovac, rođena je 1939. godine u Splitu, u advokatsko-umjetničkoj obitelji (majka joj je bila glumica Marija Danira), a već kao studentica počela se baviti kazališnom kritikom, novinarstvom, esejistikom i, posebno nakon diplomiranja komparativne književnosti i teatrologije kod profesora Ive Hergešića, dramaturgijom i teatrologijom. Prva je žena, izbornica kazališnog festivala Sterijino pozorje u Novom Sadu te prva žena, intendantica u povijesti hrvatskog kazališta. Bila je ravnateljica Teatra &td. u Zagrebu, umjetnička voditeljica Teatra Marina Držića u Dubrovniku te intendantica HNK Split i poslije HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Svojim je kazališnim poduhvatima, podjednako kao i ukupnom umjetničkom djelatnošću i javnom riječju, znala izazivati burne reakcije, sve do svojevremenih zabrana javnog djelovanja. Uvijek svoja i stalno osebujna, ostavlja zapaženi trag u globalnom kazališnom i inom kulturnom svijetu, a u zadnjih nekoliko godina pažnju pobuđuju i njeni autobiografski romani Fališ mi: zima/proljeće (2010), Fališ mi: jesen/ljeto (2011) i Ma koji život, ma koji teatar (2014) u kojima progovara o svojim intimnim promišljanjima i uspomenama o životu i o teatru, o brojnim usponima i vrhunskim ostvarenjima, jednako pošteno kao i o jednako strasnim padovima i razočarenjima, sublimirajući ih rečenicom koju izgovara i u dokumentarnom filmu o sebi: „Odnos prema teatru mora biti ljubavnički“!
Mani Gotovac
Marina Baničević dugogodišnja je članica, a neko vrijeme i predsjednica Kino video kluba Liburnija film iz Rijeke, u kojem je između ostaloga 2010. godine snimila eksperimentalni film (S)ličnosti, a 2011. igrani Ovo nije moja ideja, ovo je istinita priča. Već je nekoliko godina opsjednuta snimanjem filma o životu i radu Mani Gotovac, i zapanjena spoznajom da kroza sve ove godine nije snimljen takav film, pa čak niti ne postoji organizirani audiovizualni zapis o njoj. Kroz niz razgovora vođenih u Rijeci, Zagrebu, Splitu i Dubrovniku s kolegama, kazalištarcima, javnim radnicima, kulturnjacima, ali i običnim gledateljima progovara o iskustvima koja su imali s Mani Gotovac, bilo kroz profesionalnu suradnju ili privatna poznanstva, uključujući naravno godine njezina upravljanja nacionalnim teatrima, pisanje autobiografskih knjiga, ali i privatni život naše najpoznatije teatrologinje. Dokumentarac je istodobno preplet razgovora s nizom sugovornika, arhivske građe i zapisa iz kazališta u kojima je Mani Gotovac ostavila neizbrisivi trag, prizora iz njene autorske predstave Pričaj mi o Gorkom na različitim lokalitetima, ali i svojevrsna panorama gradova u kojima je živjela i radila i koje je bogatila svojim djelovanjem, a koji su ostavili značajan trag u njezinom životu. Dobar dio filma posvećen je boravku Mani Gotovac u Rijeci, a posebno snažnoj popularizaciji kazališta u vrijeme dok je bila intendantica HNK Ivana pl. Zajca, odnosno njezinu angažmanu na pokretanju Riječkih ljetnih noći, koje su postale važan dio suvremene kulturne slike i ponude grada.
Uz sudjelovanje Mani Gotovac, svečana premijera dokumentarnog filma Ona, teatar održava se u riječkom Art-kinu u petak, 20. ožujka u 19.00 sati, a osim redateljice Marine Baničević film potpisuju i Saša Stanić iz producentske kuće Udruga Facultas, montažerka Liza Žufić, Damir Bišćan koji se bavio oblikovanjem zvuka i autori glazbe Ivor Sikimić i Neven Martinčić.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
19.03.2015.