Tuškanac pod najezdom zagrebačkih gimnazijalaca
Ima li boljeg načina za početak nove godine od onoga u dobrom društvu Hitchcocka, Tarantina, Van Santa, Chaplina, našega Čučića i drugih?!
U kinu Tuškanac od 8. do 12. siječnja 2013. održala se eksperimentalna nastava filmske umjetnosti za učenice i učenike zagrebačke XIII. gimnazije kojima su se pridružile dvije učenice Klasične gimnazije i jedna učenica V. gimnazije. Učenici su pet dana svojih školskih praznika odlučili provesti na nastavi, a u tome ih nije spriječila ni činjenica da je jedan dan nastave omela dojava o navodnoj eksplozivnoj napravi u garaži Tuškanac. Možemo reći da je eksperiment, u kojem su sudjelovale četiri generacije gimnazijalaca (53 učenice i učenika), jedan tehničar i dvije nastavnice, definitivno uspio!
Prvi dan nastave učenici prvih i drugih razreda gledali su Majidijev film Djeca raja, a učenici trećih i četvrtih razreda film Brija mladoga hrvatskog redatelja Luke Rukavine. Sljedeći dan učenici prvih i drugih razreda gledali su Van Santov film Elephant, treći razredi Chaplinova, uvijek moderna, Moderna vremena, a maturanti Curtizovu Casablancu. Trećeg dana učenici svih generacija zajedno su pogledali Hitchcockov Psiho, a četvrtog dana nastava nije provedena zbog opsadnog stanja u kinu Tuškanac, uzrokovanog lažnom dojavom o eksplozivnoj napravi i mnogobrojnom policijom, čiju su nazočnost oko kina neki učenici shvatili kao dio nastavnog procesa, uvjereni da je riječ o statistima koje su organizirale njihove profe kako bi im što uvjerljivije približile film koji se trebao gledati toga dana. S tim gotovo filmskim događajima profe nisu imale veze premda ih je zatečena situacija odgovorila od smišljenog igrokaza pljačke kao motivacije za gledanje Tarantinova Paklenog šunda. Posljednji dan nastave svi su učenici imali priliku pogledati Čučićev film Pismo ćaći te razgovarati s redateljem o samome filmu i njegovu nastajanju. Zbog interesa samih učenika, posljednji dan druženja začinjen je i, zbog “bombe” otkazanim, Paklenim šundom.
Pet dana ispunjenih filmom, analizama filmskih primjera te raspravama obogatila su znanjem i veseljem same učenike, a nas “odrasle” još jednom podsjetila na to da se uvijek isplati ulagati trud u mlade ljude željne znanja.
O uspjehu provedene nastave najbolje mogu posvjedočiti učenici koji su joj nazočili, stoga prilažemo tekst Ariane Aliti i Lucije Bojić, dviju maturantica XIII. gimnazije.
Svi smo željni znanja o sedmoj umjetnosti, stoga nas se mnogo odazvalo na poziv profesorice hrvatskog jezika i književnosti Ane Đordić na radionicu filmske umjetnosti. Dakle, kao učenici XIII. gimnazije, možemo se pohvaliti sudjelovanjem na radionici u trajanju od 8. do 12. siječnja 2013. Ono što je za početak neobično jest činjenica da se radionica nije održavala u prostorijama škole, već u kinu Tuškanac, a omogućio nam ju je Hrvatski filmski savez. Radionicu su vodile naša Ana Đordić te Jelena Modrić, asistentica na Akademiji dramske umjetnosti, a naš je tehničar bio Damir Pezerović. Kako je popriličan broj učenika mišljenja da sedmu umjetnost treba uvrstiti u nastavni program, nije bilo sumnje da će odaziv učenika biti dovoljan za održavanje radionice. I tako smo krenuli. U utorak 8. siječnja uputili smo se svi kroz Dežmanov prolaz do kina, upoznali se međusobno i uspostavili odličan odnos s profesoricama. Već su prvi dan profesorice nadmašile naša očekivanja time što su nam na primjeru hrvatskoga kratkometražnog igranog filma Brija redatelja Luke Rukavine pojasnile i približile osnove filmske teorije na izuzetno zanimljiv i zabavan način koji smo svi, vraćajući se kući, komentirali. S novim danom uslijedilo je i novo iznenađenje, prava poslastica, kultni klasik Casablanca. Ova svojevrsna ratna melodrama vratila nas je u davnu 1942. te oduševila svojim elementima romantične komedije i filma noira. Prije filma profesorice su nas upoznale s radnjom, no prava rasprava nas je, kao i sljedećih dana, čekala nakon samoga gledanja. Film je izazvao oduševljenje među učenicima koji su ga pogledali prvi put, no jednak dojam izazvao je i kod onih koji su se s njim već ranije susreli. Izbor filmova nastavio se kretati u neočekivanu smjeru. U četvrtak 10. siječnja na našem je filmskom platnu na red došao jedan od najvećih redatelja svih vremena Alfred Hitchcock. Njegov Psiho dokazano izaziva jednake reakcije među mladima kao što mu je to uspijevalo relativno davne 1960. kad je prvi put prikazan. Analiza koja je uslijedila bila je detaljna i jasna, a profesorice su nas na iznimno pristupačan način upoznale sa zanimljivostima i obilježjima stvaralaštva slavnog redatelja. U petak 11. siječnja nismo bili u mogućnosti održati radionicu, ali zato je u subotu uslijedilo „veliko finale“ kad smo sve uspješno nadoknadili. Ani i Jeleni ponovo je uspjelo iznenaditi učenike, ovaj put posjetom hrvatskoga nagrađivanog redatelja Damira Čučića, autora više od 30 alternativnih, kratkih, igranih i dokumentarnih filmova. Pogledali smo njegovu dramu Pismo Ćaći, u kojoj tematizira problematičan odnos oca i sina, a nakon filmske projekcije došao nam je i sam redatelj Damir u goste i s velikim interesom odgovarao na naša pitanja. Istoga, ujedno i posljednjeg, dana radionice uslijedilo je prikazivanje Paklenog šunda Quentina Tarantina, jednog od najvećih današnjih filmskih redatelja. Pakleni šund nedvojbeno je sjajan i sa sigurnošću možemo ustvrditi da je bio „cherry on top“ našeg druženja. Na kraju, s obzirom na sve navedeno, možemo zaključiti kako je vrijeme na radionici filmske umjetnosti za nas bilo i zanimljivo i zabavno. Kroz zabavu, smijeh i zajedništvo, te pod izuzetno kvalitetnom dirigentskom palicom naših profesorica, naučili smo mnogo toga i proširili svoje znanje o filmu kao umjetnosti. U ime svih učenika želim pohvaliti rad naših mladih profesorica od kojih smo u malo vremena mnogo naučili. Svakako su nam povećale interes za film i s veseljem bismo ponovili gledanje filmskih klasika na velikom platnu, u dobrom društvu i na starom mjestu. (Ariana Aliti, Lucija Bojić, maturantice XIII. gimnazije)
Zahvaljujemo u svoje ime, i u ime oduševljenih učenika, Hrvatskom filmskom savezu, posebice gospođi Veri Robić-Škarici koja je glavni „krivac” za ideju nastave filma u kinu Tuškanac, našem neumornom i strpljivom tehničaru Damiru Pezeroviću te vječno nasmijanoj koordinatorici Kristini Dorić. Zahvaljujemo i učenicima koji su gotovo cijeli tjedan svojih praznika posvetili filmu: dragi učenici, bili ste divni i bilo je divno raditi s vama!
Ana Đordić i Jelena Modrić
21.01.2013.