TREĆI ČOVJEK SUSREĆE TREĆU ŽENU

U nedjelju, 16. rujna u Beč će se uputiti autobus sa četrdesetak putnika - riječ je o obitelji pokojnog redatelja Zorana Tadića, ekipi njegovog filma Treća žena, kao i organizatorima ovog zanimljivog događanja Hrvatskoj kinoteci i Hrvatskom filmskom savezu. Naime, u nedjelju se u Beču događa jedan zanimljiv susret - između Treće žene i Trećeg čovjeka.

Dritte Mann Museum otvoren je 2005. godine. Posvećen je filmu Treći čovjek Carola Reeda. Posjeduje veliku zbirku filmskog, video, audio, fotografskog, pisanog, propagandnog i tehničkog materijala iz cijelog svijeta vezanog uz ovaj film. U privatnom je vlasništvu a njegovi su vlasnici Gerhard Strassgschwandtner i Karin Hofler. Kako vlasnike muzeja zanimaju svi aspekti filma Treći čovjek, njihovom ljubaznošću, od kraja 2011. godine u stalni postav muzeja uvršten je remake ovog filma - Treća žena Zorana Tadića. U nedjelju će film Treća žena biti prikazan u Burgkinu u Beču pred gore spomenutim auditorijem, a publiku će pozdraviti i hrvatski veleposlanik u Beču, gospodin Gordan Bakota.

Treća žena, hommage je filmu Treći čovjek; poslijeratni Beč premiješta u Zagreb krajem nedavnog rata. Lica, situacije i zaplet prilično se podudaraju s pričom Carloa Greena, no glavna muška lica pretvorena su u ženska. Glavni grad Hrvatske nije direktno zahvaćen ratom, ali zato njegovi stanovnici žive u atmosferi zračnih uzbuna i paranoje. Tamo iz Australije dolazi novinarka Hela Martinić (Begović), na poziv svoje najbolje prijateljice Vere Kralj (Prica), kako bi pisala o radu njene humanitarne organizacije. No, Helu umjesto prijateljice dočeka vijest o tome da joj je prijateljica poginula o prometnoj nesreći. Odlučivši na svoju ruku istražiti njenu smrt, unatoč protivljenju policijskog inspektora (Šovagović), otkriva mnoge sumnjive detalje u priči. Uz pomoć Verinog ljubavnika (Mlikota), Hela će se upetljati u mračnu aferu krijumčarenja ljudskih organa.

Danas, petnaestak godina nakon svojega nastanka, film Treća žena doima se kao pravo postmodernističko djelo. O tome kao da svjedoče tri njegove osobine. Prvo, on pripovijeda jednu staru i dobro poznatu priču, stupajući tako u dijalog s filmskom tradicijom. Drugo, u toj su priči promijenjene rodne uloge, pa se na mjestima gdje su prije bili muškarci sada nalaze žene i obratno. Treće, time se filmski medij na nov način problematizira i iz drugačijeg se kuta sagledavaju njegove mogućnosti.

U svakom slučaju, bit će to u nedjelju susret neke nove vrste.

13.09.2012.