Preminula istaknuta video umjetnica Breda Beban
Istaknuta vizualna umjetnica Breda Beban preminula je 23. travnja nakon duge i teške bolesti. Dobitnica je mnogih prestižnih nagrada, a izlagala je u nekim od najznačajnijih galerija i muzeja u Evropi i SAD. Predavala je i vizualne umjetnosti na Sveučilištu Sheffield Hallam.
Breda Beban rođena 1952. godine u Novome Sadu, odrastala je u Makedoniji i potom se školovala i živjela u Zagrebu. Početkom devedesetih godina otišla je u Veliku Britaniju s umjetničkim i životnim partnerom Hrvojem Horvatićem, koji je preminuo u Londonu 1997. Jedan od njenih najpotresnijih radova upravo je i posvećen dokumentiranju njihova odlaska iz ratom zahvaćene zemlje do njegove iznenadne smrti u bolnici u istočnom Londonu. Taj rad potresno naslovljen I Lay on the Bed Waiting for His Heart to Stop Beating (Ležim na krevetu čekajući da njegovo srce prestane kucati ), predstavlja, kako je istaknuto u Gardianu, snažan marker vremena “potresnu studiju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”.
Gardian je u kolovozu 2010. proglasio Bredu Beban za umjetnicu tjedna, u povodu izložbe My Funeral Song u Kamden art centru, gdje je predstavila rad posvećen bliskim prijateljima i pjesmama koje bi voljeli čuti na svojim pogrebima. Taj rad bio je prikazan u formi petokanalne video instalacije zajedno s dijelom serijala Little Films to Cry to iz 2003. godine, koji je snimila kao “kućne filmove” i svojevrsne posvete ljudima koji su joj najbliži (Imagination is Funny, Together Again, Angel, One Day in a Far-off Place Somewhere, Monastic Calling i Love Itself).
Breda u Zagrebu u ožujku 2008. (BABLfotograf)
Među najznačajnijim radovima Brede Beban je i film The Most Beautiful Woman in Gucha (2006.), snimljen na saboru dragačevskih trubača u Guči. Prikazivan i u Tate Britan galeriji u Londonu, te u pratećem programu Bijenala u Veneciji, film iz Guče bio je i ključni dio zadnje izložbe Brede Beban - The Complicity of Gestures (Složenost gestova), održane u lipnju 2011. u Kalfayan galeriji u Ateni.
Radovi Brede Beban predstavljani su u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, Nacionalnom muzeju kraljice Sofije u Madridu (2005), Tate Modern (2004) u Londonu, te Nacionalnom filmskom teatru u Londonu (2003).
U Velikoj Britaniji dobila je 2001. godine nagradu Pol Hamlin za vizualnu umjetnost (The Paul Hamlyn Award), a za film Jason’s Dream dobila je 1998. godine Srebrnu nagradu za muziku, film i video na Worldfestu, Međunarodnom filmskom festivalu u Hustonu u SAD-u.
Breda Beban bila je i kustosica i producentica projekta Imagine Art After (IAA), i istoimene izložbe za galerijski i medijski prostor, čije je prvo izdanje predstavljeno u Tate Britan od listopada 2007. do siječnja 2008. Drugi ciklus tog višefaznoga projekta realizirala je 2010. godine u obliku interaktivnog on line dijaloga desetoro umjetnika i filmskih autora koji su, kao i ona, emigrirali u London te žive u Velikoj Britaniji s njihovim sunarodnjacima koji su ostali u domovini. Sudionici projekta IAA izabrani su na natječaju u 35 zemalja, iz kojih, prema podacima britanskog Ministarstva unutrašnjih poslova, stiže najveći broj molbi za azil.
Breda Beban svojevremeno je izjavila da je Balkan privlači kontradiktornostima i da je karakterističan po tome što se jedina vrsta kontinuiteta nalazi u kontinuitetu diskontinuiteta.
Poslušajte jednu od njenih omiljenih pjesama - C.W. Stoneking: The love me or die
25.04.2012.