„Draga Ana“ ispraćena burnim pljeskom

(riječ-dvije i koja više Marine Zlatarić)

Pomalo će izgledati kao samohvala (pomalo!?!), ali dječji igrani film „Draga Ana“ zaista je u Knjižnici Grada Zagrebapobrao ovacije publike. I to ne bilo kakve (iako nema te nazvane bilo kakve publike), već redom ovacije ljudi od knjiga. Knjižničara Grada Zagreba koji utorkom imaju „svoj dan“, a unutar njega i dio nazvan Multimedija–medijska kultura. Toga je dana tema bila „Uvođenje medijske kulture u nastavu hrvatskog jezika“. Naravno, ne treba ni govoriti kako u tome prste ima Hrvatski filmski savez. I kad je došao poziv da održim predavanje upravo s tom temom, izbor je pao na spomenuti film. Spajanje nastavne jedinice iz područja medijske kulture i lektire. Igrani film nastao prema književnom djelu. U ovom je slučaju riječ o dječjem filmu nastalom prema lektirnom djelu „Dnevnik Ane Frank“. U dužem sam uvodnom dijelu upoznala/podsjetila sudionike seminara s adaptacijom, pretakanjem književnoga jezika u filmski, sa scenarijem, knjigom snimanja, sličnostima i razlikama između književnoga djela i filma, s ulogom scenarste i redatelja i sa svim važnim i naizgled manje važnim  stvarima koje od knjige čine film. U nastavku dužeg uvodnog dijela, koji je isto bio duži, prenijela sam iskustva filmske grupe zagrebačke Osnovne škole Bartola Kašića koja je radila na filmu „DragaAna“. Kako je ekipa u godinu dana došla do scenarija kojim je konačno bila i zadovoljna, kako smo izabrali lokacije za snimanje, kako smo preuređivali sklonište škole u sobu Ane Frank, kako smo se slikom i zvukom vratili desetljećima unatrag, u 2. svjetski rat, i proživljavali Aninu sudbinu čija je sudbina, zapravo, jedna od tisuća i tisuća istih ili sličnih.

Naravno, na kraju je slijedila i projekcija filma „Draga Ana“. Znala sam da će film izazvati reakcije, ali tako burne, uz tako buran pljesak, ipak nisam očekivala. Ukupno godinu i pol dana rada, makar i na dječjem filmu, isplatilo se. Odmah su, na licu mjesta, uslijedili i novi pozivi za projekcijom...

Znači da Hrvatski filmski savez, osim gore navedenog „kako u tome ima prste“, ima i nos...

Baš dobro.

18.11.2011.