In memoriam
Ivo Škrabalo

(19. veljače 1934. – 18. rujna 2011.)

Snimio Krunoslav Heidler

Diplomirani pravnik i diplomirani kazališni redatelj, scenarist, dokumentarist, dramaturg, publicist, kritičar, filmski povjesničar, izvanredni profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, dugogodišnji predavač povijesti hrvatskog filma na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, političar i erudit Ivo Škrabalo umro je, nakon duge i teške bolesti, u nedjelju, 18. rujna, u Zagrebu.

Rođen je 19. veljače 1934. godine u Somboru, mirnom vojvođanskom gradiću u kojega je njegov otac došao s Pelješca, odakle obitelj vuče korijene. Otac mu je bio sudac i političar, a majka domaća Bunjevka. Ivo i njegov stariji brat Zdenko naslijedili su strast za bavljenje politikom, samo je stariji postao liječnikom, a mlađi pravnikom, poput oca.

Još od osnovne škole nastupao je u amaterskim kazališnim predstavama i više ga je zanimao svijet umjetnosti nego razne egzaktne znanosti, ali je ipak 1952. godine stigao u Zagreb i upisao studij na Pravnom fakultetu, a nakon diplomiranja stekao i akademsku titulu magistra međunarodnog prava. Kao apsolvent na Pravnom fakultetu upisao je i studij kazališne režije, jer filmske tada još nije bilo, na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Odrekavši se pravničke karijere, od 1958. godine postaje dramaturgom u Zagreb filmu i ostaje tu do 1962., od 1964. do 1967. godine radi isti posao u Jadran filmu, a od 1969. godine je savjetnik za repertoar u Croatia filmu.

Bio je redatelj i scenarist šest dokumentarnih filmova, među kojima su najpoznatiji i po mišljenju kritičara i znalaca najbolji Velika porodica iz 1961. godine, njegov prvi film, s temom o životu u višenacionalnoj sredini te Slamarke divojke iz 1971. godine, o starom seoskom zanatu izrade slika i predmeta od slame.

Kao filmski publicist objavljuje u časopisima Filmska kultura, Kolo, Hrvatski tjednik, Forum itd. Bio je i scenarist u filmovima Mladena Jurane Živuće fotografije (1982, nagrada na festivalu u Beogradu) i Škola narodnog zdravlja (1984), u kojima se bave nepoznatim dokumentima iz prošlosti kinematografije u Hrvatskoj.

Autor je četiri knjige, a posebno se ponosio prvom, Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896-1980, objavljenom 1984. godine te 101 godina filma u Hrvatskoj iz 1998., a surađivao je i u izradi Filmske enciklopedije.

Iako se politikom počeo aktivno baviti tek koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća, Ivo Škrabalo osjetio je onu drugu stranu, kad se politika bavila njime. Zbog angažmana u Hrvatskom tjedniku početkom sedamdesetih, bilo mu je teško pronaći producenta za svoj šesti i zadnji dokumentarac Slamarke divojke, pa je zauvijek ostao zahvalan Krunoslavu Heidleru koji je tih godina vodio FAS, kao prvu neovisnu producentsku kuću u bivšoj Jugoslaviji i omogućio mu snimanje. I to u boji, bez čega bi film bio u suštini besmislen.

Kao jedan od osnivača HSLS-a, a zatim disidenata i osnivača Libre, prošao je u dva mandata i karijeru saborskog zastupnika, a bio je u ratno vrijeme i doministar kulture zadužen za međunarodnu suradnju. U Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe bio je potpredsjednik liberalne, demokratske i reformatorske grupe.

Samoga je sebe nazivao inokosnim liberalom. I uvijek je znao naći svoj, pravi i poseban životni put.

Duško Popović

19.09.2011.