16. filmska revija mladeži i 4th four river film festival
Deset Singerlica i jedan Korejanac
Zanimljivo, i Korejanci hrču. Bar oni Južni. Za Sjeverne ne znam, ali iako ih dijeli čuvena paralela, politički i svjetonazorni sustav i još koješta, nekako mi se čini da se isti šumovi čuju i kod njih. U svakom slučaju, jedna od draži Revije i Festivala je upoznavanje drugih naroda, kultura i navika. Bilo kroz onih 190 prijavljenih filmova u međunarodnoj, festivalskoj konkurenciji, od kojih je 45 odabrano za službene projekcije i natjecanje za ovogodišnje nagrade, bilo u susretima, razgovorima i drugim kontaktima. Pa, i zvučnim!
A zvukova je Karlovac prepun. Tutnje automobili, posebno motori i kamioni, zvoncaju biciklisti, šušti lišće, dok se zvuci violine nježno probijaju kroz razorni rock Čokoladnih bradavica koje baš uvježbavaju nastup za poslije svečanog otvaranja i prve projekcije. Mnoštvo je ispred Kina Edison sve gušće, pa čovjek teško prepoznaje poznata lica, a neka mu i sasvim promaknu. Uh!
Kino ima izgled neke školske ljubavi koju nismo sreli odavna, pa smo u prvi mah zbunjeni i ne znamo točno je li ili nije. Tomu pridonose očite intervencije nastale u protekle 93 godine od njegove gradnje, razne izmjene i dopune, a ponajviše izostanak onih pravih stolaca iz kino dvorane, po mogućnosti drvenih i škripavih, svakako obojanih u smeđe. Umjesto njih na parketu bivšega (?) kina sada su gimnazijske stolice, posuđene za ovu večer. No, glumica Zrinka Cvitešić koja vodi svečanost otvaranja naredila je svima u dvorani da buče i huče u znak potpore obnovi kina i možda, tko zna, izgradnji još neke kino dvorane u Karlovcu. Kada god ona spomene Edison, a kako ga spominje svaki čas, pa joj se u tomu pridružuju i gradonačelnik Karlovca Damir Jelić i tajnica Hrvatskog filmskog saveza Vera Robić Škarica i zamjenik ministra kulture Srećko Šestan, i svi iza svake rečenice uzvikuju Edison!, buka i huka potpore postaje sve glasnija. Da se kakva stranka toga imena pojavi na skorim izborima, sudeći po reakcijama Karlovčana, osigurala bi u najmanju ruku pet mjesta u Saboru. Bit će nešto!
Na prvoj projekciji vidjeli smo deset filmova, a među njima će neki svakako osvojiti nagrade. Ne bi bilo fer javno iznositi osobne favorite, domaći i strani radovi ionako nisu u međusobnoj konkurenciji, osim za one tri nagrade za koje konkuriraju svi ravnopravno, dakle za Grand Prix, za nagradu publike i za Žutu zastavu, ali lokal patriota u meni iz prve projekcije izdvaja bar tri od četiri prikazana domaća rada. Ne bi se štel mešati, ali bumo vidli!
E sad, dok se laganim korakom iza jedanaest i četvrt vraćam od Edisona! (jeeeee!!!!) ka svojoj međunarodnoj hotelskoj sobi, moram primijetiti da je grad prilično smiren, da baš ne upotrijebim koju letalniju riječ. Života ima tek tamo gdje se sve žuti od revijskih i festivalskih sadržaja. I o tomu bi valjalo voditi računa.
Na svečanosti otvaranja pjevale su samoborske Singerlice, a među njih deset meni se nekako najviše svidjela četvrta zdesna. Pjevala je, izgledala i smiješila se kao da je upravo odnekuda dojurila lepršave, svježe oprane kose. I bilo je lijepo.
Duško Popović
09.09.2011.