42. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva
Nek' padne rola!
Uzviknuo je na početku 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva Matko Burić, njezin čelni lik i djelo, a vani je uporno padao prvi ovogodišnji snijeg. Ne pamtim kada sam zadnji put hvatao jezikom krupne pahulje koje su se mam topile i izazivale da ih se uhvati još, dok je Samobor ubrzano mijenjao izgled i pretvarao se u bajkoviti zimski gradić, gdje vam škripi pod nogama, borovi se začas zabijele, a jedan crni pas svaki čas otresa pahulje s leđa, kako ne bi tko još pomislio da je dalmatiner.
Doduše, možda je ova zimska idila donekle pokvarila očekivanja organizatora o (pre)punoj dvorani samoborskog kina, iako valja spomenuti da su najuporniji ipak stigli, sve od Dalmacije pa do Slavonije, a neki čak potegli i iz Zagreba, pa su poslije sa strepnjom tražili limene ljubimce prekrivene naslagama snijega i brinuli kako će se iste noći vratiti doma. Ili potražiti kakvu dobru dušu punu razumijevanja koja bi ih primila na noćenje.
![](http://www.hfs.hr/baza/hfs/novosti/20101128_1.jpg)
Na prve tri revijske projekcije prikazano je osamnaest odabranih filmova, a među njima i cjelovečernji, 109 minuta dugi dokumentarac Kino moje malo autora Arminia Grgića i Zvonimira Karakatića o povijesti kinematografa u Požegi, gdje ih je nekada bilo čak četiri, a danas se u kino mora ili u Osijek ili u Zagreb. Među prikazanima je bilo šest animiranih, šest eksperimentalnih, tri igrana i tri dokumentarna filma, a produkcijski su nastajali na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb (tri), Akademiji dramske umjetnosti Zagreb (tri), Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (jedan), u malim producentskim kućama ili od samostalnih autora (šest) te u filmskim klubovima (pet), odnosno u raznim kombinacijama na koje autore nagoni ili stvaralački nerv ili trenutna nezavidna materijalna situacija recesije koja je potrajala duže nego kod drugih. Neka smo bar u nečemu najbolji!
Tematski su filmovi okrenuti nostalgičnoj filmskoj povijesti, besmislu ratovanja, problemima ovisnosti, odnosu stvarnosti i privida, izopaćenosti ljudske prirode, trans-seksualnosti, ljudskoj upornosti, (ne)mogućnostima uspostavljanja odnosa među ljudima i opasnostima sve veće identifikacije u raznim sustavima bilježenja ali i prijenosa podataka o nama, željenim, a neostvarenim te neželjenim trudnoćama, iluzijama i opsesijama, mogućnostima verbalizacije poruka koje prenosimo jedni drugima, a bilo je i filmova koji govore o čistoj ljepoti i odnosu kamena i svjetla i dugo će nam ostati u sjećanju, kao stvarna posveta duši.
Valja pogledati preostale tri revijske projekcije te dva prateća programa u kojima se predstavljaju arhivski i recentni filmovi FAGEP-a, pa pričekati javno žiriranje najavljeno za nedjelju, 28. studenoga, na kojem će se iskristalizirati, poput kakvih snježnih pahulja, najbolji radovi s ovogodišnje Revije, a zatim i smjerovi kojima valja ići ubuduće u hrvatskom neprofesijskom filmskom i videostvaralaštvu.
I šetati zasnježenim Samoborom, misleći na one koji nisu s nama, a jako nam nedostaju.
Organizatori 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva su Hrvatski filmski savez i Filmska autorska grupa "Enthusia Planck", a partner u organizaciji i provedbi je Pučko otvoreno učilište Samobor. Pokroviteljstva su se prihvatili Hrvatski audiovizualni centar, Zajednica tehničke kulture Grada Samobora, Zajednica tehničke kulture Zagrebačke županije i Grad Samobor.
Duško Popović
28.11.2010.