MOTOVUNSKA RADIONICA IGRANOGA FILMA

Po četvrti su put mladi filmaši bili u Motovunu od 6. do 9. srpnja 2010. na 4. susretu dječjeg filmskog i videostvaralaštva u funkciji javnoga zdravstva  i  na 2. motovunskom filmskom kampu  u organizaciji HFS-a, Hrvatske mreže zdravih gradova i Društva "Naša djeca" Motovun. 

U motovunskoj Radionici igranoga filma od prvoga se dana osjetila pozitivna energija između domaćih i gostiju. U radu Radionice sudjelovalo je 14 polaznika u dobi od jedanaest do šesnaest godina: djeca iz Motovuna (Michele, Patrik, Dea, Barbara, Ana Marija, Melani), Poreča (Marijan), Svetog Petra u Šumi (Marija), Slavonskog Broda (Marija, Vjenceslav), Velike Gorice (Iva, Anamarija) i Zagreba (Franka, Lucija). Stručni suradnik Radionice – alfa i omega za sve poteškoće u montaži -  bio je Tomislav, a učenike su tijekom rada vodili i usmjeravali voditelji njihovih školskih filmskih družina - Goranka, Ante, Nataša i Melita.

U tri vruća radna dana na autentičnim i inspirativnim motovunskim lokacijama u deset je ubrzanih koraka trebalo proći put od ideje do projekcije dječjega igranoga filma pod budnim okom organizatora: Vere, Duška, Vanje i Karmen te uz radijsku Višnjinu potporu. Ideja se tražila već prvo poslije podne dok su učenici u skupinama obilazili i fotografirali potencijalne lokacije snimanja. Naravno, dobili su i zadaću – napisati sinopsis budućega filma koji je moguće tematski i tehnički realizirati u sljedeća dva dana.

Drugoga jutra čitali su se sinopsisi. Tri motovunske priče.
Prva govori o potrazi za toaletom i ljubavnoj priči kod kemijskoga WC-a, druga o vodiču kojemu u obilasku grada nestaju turisti, a treća o motovunskim kamenim lavovima. U konstruktivnom i kratkom razgovoru (vremena nije bilo za duge rasprave) prva je priča eliminirana jer nitko od mladih glumaca nije imao hrabrosti glumiti zaljubljeni par, a druga i treća priča uobličene su u zajednički scenarij – susret motovunskih kamenih lavova i nestanak turista koje predvodi nadobudna vodičica. Slijedilo je probno snimanje na odabranim lokacijama i pisanje "kostura" knjige snimanja. Dvoje učenika (Marija i Vjenceslav) nisu htjeli pred kamere pa su za početak bili u ulozi snimatelja i redateljice.

"Pravo" snimanje bilo je zakazano točno u 16 h na glavnom Trgu kod bunara.
U sljedećih pet sati na 30 C u hladu snimalo se punom parom. Nizale su se scene – uspon u grad, suvenirnice, velika volta, mala volta, ispred kina, kraj zvonika, pokraj bunara ...
Dok je Marija snimala, Vjenceslav je vodio skript. Kako je koji od učenika – turista snimio svoju scenu prebacivao se iza kamere. Tijekom snimanja svi koji su iskazali interes mogli su snimati – i mala Marija, i Iva, i Franka, i Lucija ...
Nakon pauze za sladoled i večere trebalo je pregledati snimljeni materijal koji je Tomislav prebacio u računalo. Pregledom snimljenoga materijala uočene su  pogreške koje je sutradan ujutro trebalo ponovno snimiti, a i dvije je scene trebalo dosnimiti kako bi filmska priča imala originalniji završetak. Nakon što su vidjeli snimljene scene i svoje glumačke ostvaraje neki su učenici još više "zagrizli" za snimanje i iznosili prijedloge i ideje za sutrašnji snimateljski finiš.

I treći je dan počeo radno. Snimala se scena kod bunara i novootkriveni glumački par – naturščik Duško  i već prekaljena glumica Goranka ponavljali su svoj dijalog samo pet puta
Oko podneva je pala zadnja klapa na kamenim stubama iza zvonika. Jeeeee!

Slijedio je pregled snimljenoga  i  "upucavanje" ostatka u računalo.

Nakon ručka požrtvovna ekipa igranoga filma i dio ekipe dokumentarnoga filma (koja je uspješno radila pod palicom Mirjane i Kaće) kreće na zasluženo kupanje u porečku  Zelenu lagunu. Na kupanju su se polaznici obiju radionica još bolje upoznali i zabavili.
Povratak na motovunske zidine. Večera. I montaža do ponoći.
Montirajući uz sveznajućega Tomislava (budućeg studenta montaže na ADU-i) zainteresirani Michele, Patrik, Marjan, Iva, Anamarija, Franka i Lucija upijali su osnove montaže igranoga filma. Oči se sklapaju. Sutra je novi – četvrti dan i završni montažni "tač".

Petak ujutro. Ekipa na okupu. Pretpremijera!
Glazba je dodatno zaokružila šestominutni igrani film. Film još nema naslov. Dvoumi se između dva: Što se to događa? i Rrraugh! Nakon glasovanja odabran je Rrr...

Prije premijere filma u motovunskom Kinu "Branko Bauer" polaznici Radionice igranoga filma ispunili su i evaluacijske listiće.  Većina njih (11) prvi je put u Radionici igranoga filma. Desetero Radionicu ocjenjuje najvišom ocjenom – zanimljivost, radno ozračje, organizaciju i primjenjivost naučenoga. Petero ih smatra da su tijekom rada u Radionici bili izuzetno angažirani, a ostali misle da su bili aktivni. Samo jedan polaznik misli da je bio prosječno aktivan.

O radu u Radionici i snimljenom filmu polaznici su zapisali: 
Ponosna sam što smo uspjeli sve napraviti. Želim da tako nastavimo i druge godine.
Želim da bude više polaznika i da imamo više dana za rad.
Sve je super i montaža mi se najviše svidjela.
Željela bih pohvaliti kako je sve dobro organizirano.
Druge bih godine htjela da tema filma bude zanimljivija.
Sve je bilo predobro. Želim doći i druge godine.
Ne treba ništ' mijenjat' jer je sve bilo super !!!!!!!!!
Bilo mi je odlično jer smo svi sudjelovali i napravili odličan film s kojim smo svi zadovoljni.
Meni je bilo super pa ako će tako biti i sljedeće godine bit će super.
Jako mi se svidio film i svidjelo mi se što smo svi sudjeovali.
Pohvaljujem film jer je zanimljiv, atmosfera je bila vedra, a organizacija rada stvarno za 5.

I premijerna motovunska publika,  odlično je prihvatila oba filma: dokumentarac "Miris tebe ja nosim" (o budućnosti mladih Motovunjana i tartufima) i igrani "Rrraugh!" (muke po turistima i vodičici).

Usprkos vrućini, neposlušnoj tehnici koja je povremeno "štekala" i zgusnutom rasporedu snimanja i montiranja, mlade filmaše vesele jubilarni 5. motovunski susreti i dobra radna atmosfera koja caruje unutar zidina (recesiji unatoč)!

M. H. Forjan i N. Jakob

19.07.2010.