Crtić u vrtić
Animirani listopad

Četrdesetak klinaca i sedam teta učas su ispunili malu, polivalentnu dvoranu Međunarodnog centra za usluge u kulturi koji već trideset i sedam godina djeluje u zagrebačkom naselju Travno, kao poticatelj, inicijator i realizator brojnih međunarodnih, ali i lokalnih kulturnih programa i sadržaja.

Nakon kraće prepirke o tome jesu li u kinu ili u kazalištu, koja najbolje pokazuje da su već navikli dolaziti u ovaj prostor kao publika raznih događanja, od Međunarodnog festivala kazališta lutaka – PIF-a do lutkarskih seminara i radionica, raznih izložaba i koncerata, dječica su se smjestila i s pažnjom poslušala uvodne riječi osme tete Nataše, koja im je nenametljivo nastojala objasniti što će vidjeti, kakvih sve čuda ima pod tim nazivom animirani film, upozoravala ih posebno na radove njihovih vršnjaka ili tek nešto starijih autora, ne bi li u nekomu od njih potaknula jednaki stvaralački nagon, pitala ih svašta zanimljivo i smiješno, dijelila bombone, a možda ponekom obrisala i balavi nosić. Pa su na kraju svi bili sretni i zadovoljni, smijali se kako samo djeca znaju gledajući zgode pasa, mačaka, glista i žaba, i bez negodovanja prihvatili zadatak što su ga dobili na odlasku, da sami nacrtaju ili sačine od plastelina ili papira lik koji su najviše zapamtili na današnjoj projekciji. Jer, na kraju će od njihovih radova u MCUK-u biti postavljena i prigodna izložba.

Djeca su vidjela animirani film Vau vau, autora Borisa Kolara, iz davne 1964. godine, ali jednako svjež i zanimljiv kao i u vrijeme nastanka, pa Kokoš hvata piliće i Priča o konjiću, nastale 2008. godine, a posebno vrijedne jer su im autori djeca iz Dječjeg vrtića Zvončica iz Zagreba, vršnjaci razdragane publike, zatim dječji lutkarski film Najsretniji dan jedne gliste, koji su 2006. godine sačinili učenici OŠ Petra Preradovića i članovi FVK Mirko Lauš iz Pitomače, zanimljivu animaciju kamenčića Ludize, kojom su se zaigrali sudionici radionice za animirani film održane 2006. godine na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, crtani Kre, kre, učenika OŠ Jurja Šišgorića iz Šibenika, nastao 2006. godine, kad i Ptičja gripa sedmogodišnje djevojčice Petre, polaznice Škole animacije Lukas, odnosno dvije godine mlađe crtiće Ribeo i Ribea, o ribljoj ljubavi, što su ga sačinili učenici OŠ Ivana Gundulića iz Zagreba te Bubamara desetogodišnje autorice Ane, iz NS Dubrava, Zagreb. Slavna Škola animiranog filma Čakovec predstavljena je radovima Svijet u staklenoj kugli, iz 2006., Klaustrofobija iz 2007. godine te Pas i buha, nastao 2008. godine, koji uvijek izazove salve smijeha pa je tako bilo i na ovoj projekciji.


Snimila Nataša Jakob

Projekt filmske i audio-vizualne kulture za djecu pod nazivom Crtić u vrtić nastao je kao zamisao Melite Horvatek Forjan, profesorice hrvatskog jezika u OŠ Marije Jurić Zagorke i voditeljice školske filmske skupine ZAG, razrađen je i ostvaren uz punu potporu Vere Robić Škarica, tajnice Hrvatskog filmskog saveza, financijsku je potporu dao Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba, a MCUK je na sebe preuzeo organizaciju i provedbu cijele zamisli.

Tako su djeca iz vrtića smještenih u okolici MCUK-a, u zagrebačkim naseljima Travno, Dugave, Utrina i Sopot pozvana da se pridruže u programu Crtić u vrtić kojim je cijeli listopad obilježen kao mjesec animacije. Sustavnim se i osmišljenim prikazivanjem filmskih programa željelo djeci približiti kvalitetne, edukativne i estetske filmske sadržaje, a vodilo se računa i o mogućnostima njihove percepcije pa su projekcije ograničene na 45 minuta trajanja. Uz Melitu Horvatek Forjan u realizaciji su sudjelovale i Ana Brčić Bauer i Nataša Jakob, obje profesorice hrvatskog jezika u OŠ Marije Jurić Zagorke i voditeljice raznih multimedijalnih skupina i radionica u svojoj školi, a pripremu su djece za animirane sadržaje vodile njihove tete, koje su obećale i pomoć u ostvarenju likovne izložbe dječjih radova.

Projekt se odvijao tokom mjeseca listopada, a postoje realni planovi za njegovo ponavljanje u proljeće. Svakako bi bilo dobro razmisliti i o širenju projekta Crtić u vrtić i na druge zagrebačke vrtiće, a nema razloga da se ne ostvari i u drugim sredinama.

Zadovoljstvo mališana koji su u njemu sudjelovali najbolji je poticaj za to.

Duško Popović

Ovdje možete komentirati članak

27.10.2009.