Banijska filmska radionica
Usprkos kiši!
U bajkovitom Sjeverovcu, selu smještenom u trokutu između Siska, Petrinje i Sunje, održan je 24. i 25. listopada 2009. godine treći dio filmske radionice koja je na zajedničkom zadatku okupila dvadesetak učenika i devet voditelja iz pet osnovnih škola iz Dvora na Uni, Hrvatske Kostajnice, Mečenčana, Sunje i zagrebačkog Rudeša. Na tragu prva dva susreta, održana u proljeće ove godine, kada su Mirjana Jukić i Katica Šarić, voditeljice školske filmske skupine OŠ Rudeš, održale uvodna predavanja za osam učitelja i ravnatelja, budućih voditelja školskih filmskih skupina iz četiri banijske škole, koji su već na drugom susretu snimili i svoja prva dva filma, treći je dio radionice u cijelosti bio posvećen samostalnom radu učenika iz ovih pet osnovnih škola.
Tako je kišni jesenski vikend u Sjeverovcu bio obilježen paradom veselih kišobrana čije su vedre boje razbijale subotnje i nedjeljno sivilo. Snimalo se pod kišobranima, montiralo uz razdragano pucketanje drva u velikoj peći, dolazilo po mraku i odlazilo po još većem, ali je radost susreta i stvaranja bila jača od svega.
Djeca su se okupila u subotu ujutro i nakon kraćeg upoznavanja podijelila u dvije skupine koje su, prvo za stolom, stale tragati za mogućim temama budućih filmova. No, vidjelo se da od kabinetskog rada nema velike koristi pa su krenuli u istraživanje. Sjeverovac nije baš veliko selo, ima jednu glavnu ulicu i još dvije tri sporedne, a najveći je dio kuća razbacan po brežuljcima koji okružuju dolinu. Nema ni puno stanovnika, manje ih je od trideset, pa je izgledalo kako se tu i nema što puno tražiti ni naći, posebno u ovim jesenskim uvjetima obilježenim kišnim kapima nad glavom i blatom pod nogama (stradale su, budimo iskreni, poneke bijele tenisice nazuvene ne bi li outfit i kod djevojčica i kod dječaka bio baš kako treba) ali, ubrzo se vratile obje skupine i priopćile kako imaju teme. Jedni će snimati seoskog pčelara, drugi konja koji je slavan jer je na leđima nosio domaće kaskadere u više koprodukcija. Pa su uzeli kamere, stative, bubice i žice i krenuli opet na kišu.
Okrijepljeni ručkom koji je pripremila obitelj Džakula, već prononsirani sponzori Banijske filmske radionice, učenici su se vratili upucavanju materijala u računala i laptope koje su i gosti iz Zagreba i domaći iz banijskih škola dovukli sa sobom, a njihovi su se voditelji mudro povukli da sa strane promatraju kako sve to ide i da, onako usput, smišljaju neko zgodno ime ili kraticu za radionicu. Bilo je svakakvih prijedloga!
Ono što je najviše radovalo sve skupa bio je osjećaj zajedništva i dobra druženja. Bilo je tu i smijeha i jurnjave (vitlaš kišu!) oko zgrade u kojoj se radilo, dečki zagrebečki su sa zanimanjem gledali detalje seoske idile ali puno više i nesebično dijelili s banijskim vršnjacima svoja znanja o snimanju i montiranju filmova, pa se pokazalo kako je zamisao o uzajamnom učenju kroz igru i druženje posve opravdala očekivanja. Na kraju su svi puno naučili jedni od drugih, pa ne čudi spremnost da dođu opet u Sjeverovac i snime još koji poneki zajednički film.
Od subote oko deset ujutro do nedjelje u četiri popodne tako su zamišljena, snimljena, montirana i prikazana dva dokumentarca, naslovljena Medni put i Koja konjina!, u ukupnom trajanju od petnaestak minuta (!), pa su čak nacrtani i plakati za oba, unikatni i sami po sebi mala umjetnička djela. Filmovi su prikazani pred punom dvoranom u kojoj su osim sudionika Banijske filmske radionice bili i neki od žitelja Sjeverovca, a trud je mladih stvaralaca bio nagrađen burnim i dugim pljeskom.
Raduje spoznaja kako će bar jedna od četiri banijske škole ovih dana u kupnju kamere (a možda im se pridruži još neka) i okupljanje školske filmske skupine, te ozbiljno razmatranje uključivanja nekih od osam voditelja u rad Škole medijske kulture dr. Ante Peterlić, pa najava kako će već na idućoj Reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece imati i svoj prvi samostalni film uopće ne zvuči nevjerojatno. Naprotiv!
Duško Popović
Ovdje možete komentirati članak
26.10.2009.