Premijera u Križevcima
Ljudi s mliječnog puta

Što povezuje jednu farmaceutsku tehničarku, jednu nesuđenu pjevačicu i jednu tekstilnu radnicu? Odgovor je vrlo jednostavan i posve neočekivan – mliječni proizvodi. Sve su tri, naime, članice Udruge malih sirara Koprivničko-križevačke županije «Prgica» i junakinje dokumentarnog filma redatelja Miroslava Mikuljana Ljudi s mliječnog puta, koji je premijerno prikazan 3. lipnja 2009. godine u Hrvatskom domu u Križevcima.

Redatelj je film posvetio svojoj majci koja je, kao i mnoge žene prije i poslije nje, svakodnevno odlazila iz okolice Križevaca u Zagreb, noseći sa sobom litre mlijeka, razne vrste sireva i vrhnje, kako bi zaradila novac potreban između ostaloga i za školovanje svoga sina.

Tako su se školovale i naše tri sirarice, sanjajući o odlasku sa sela i bavljenju nekim drugim poslovima, a na kraju su ostale, kao i njihove susjede i prijateljice koje su odmah i oduvijek znale da ih baš to jedino zanima, na selu, kako bi nastavile obiteljske tradicije i održale poljoprivredna gospodarstva s kojih su potekle ili na koja su došle udajom. Dokumentarac problematizira status malih gospodarstava, sa tek pet-šest do deset krava, na kojima rade isključivo članovi obitelji. Njihovi su problemi drugačiji od onih s kojima se suočavaju velika gospodarstva, sa stotinu i više muznih krava, koja često počivaju na većim državnim poticajima ili bankovnim kreditima, ali i od onih sa jednom kravicom, koji jedva preživljavaju. Mali sirari imaju ugledna gospodarstva, proizvode veće količine vrhunskoga mlijeka, sira i vrhnja, mogu solidno živjeti od svoga, svakako napornoga rada, ali ih sve brine budućnost. S jedne strane, ulazak Hrvatske u Europsku Uniju donijet će nova pravila, a oni se plaše da im ne ugrozi navike i proizvodnju, da ih ne onemogući u bavljenju onime što su radili odvajkada. S druge strane, suočeni su sa sve manjim zanimanjem njihove djece i unuka za nastavkom obiteljskih zanimanja. Iako neki mlađi članovi udruge ističu svoju bliskost sa suvremenim tekovinama, pa tako vidimo i one koji teljenje krave nadziru kamerama ili svakodnevno surfaju Internetom, u potrazi za idejama o unapređenju djelatnosti kojima se bave, za većinu mladih selo je sve manje privlačno, a pojam seljaka doživljavaju jedino kao sramotu i uvredu. Rijetki su oni koji namjeravaju nastaviti putovima svojih roditelja, djedova i baka.

Renata Kostibol

Pedesetominutni dokumentarac Ljudi s mliječnog puta redatelja Miroslava Mikuljana nastao je po scenariju Marije Peakić Mikuljan, u suradnji s Udrugom malih sirara Koprivničko-križevačke županije «Prgica», a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Snimljen je u produkciji Gral-filma iz Zagreba, s producentom Tomislavom Žajom, a odlikuje ga i vrsna kamera Vedrana Šamanovića. Uz obiteljska gospodarstva u okolici Križevaca, lokacije snimanja su bile i manifestacije, radni sastanci i proslave Udruge malih sirara, te zagrebačka tržnica Dolac na koju svakodnevno stižu sirarice iz okolice Križevaca ne bi li prodale svoju robu. Nekada se putovalo cugom, danas uglavnom kombijima koji kreću u ranu zoru, kako bi stigli na vrijeme, pa ipak se zna dogoditi da nestrpljivi kupci, među kojima je najviše onih dugogodišnjih, pa zna biti i pripadnika druge i treće generacije, koji su još kao djeca počeli uživati u kvaliteti križevačkog mlijeka, sira i vrhnja, cupkaju pred štandovima čekajući svoje omiljene sirare.

Odlazak za Zagreb

Vrijednosti su filma svakako i bilježenje etnografskih i folklornih značajki cijeloga kraja, običaja i svetkovina, pjesme i plesa. A domjenak koji je uslijedio nakon projekcije pokazao je kako još ima i volje za druženjem i slavljem, u ovom vremenu otuđenja, zatvorenosti i nepovjerenja, kako vrijedne sirarice znaju i zaplesati i zapjevati, ponuditi sirom i vrhnjem, i nizom domaćih proizvoda i sebe i namjernike i one koji žele kupiti njihovih ruku djela.

Stoga se napomena jednog od sudionika svečane premijere, kako će, ako nam EU zabrani dolazak sirara na gradske tržnice, biti posve normalno da kupci iz Zagreba i drugih gradova pohrle na selo, kako bi tu kupili ono što žele i na što su navikli, uopće nije učinila čudnom ni pretjeranom.

Dokumentarni film Miroslava Mikuljana Ljudi s mliječnog puta dragocjeni je biljeg vremena u kojem živimo i upozorenje kako valja učiniti još puno toga da sebi i svojoj djeci omogućimo takav život i ubuduće.

Duško Popović

Ovdje možete komentirati članak

05.06.2009.