Drugi Festival ratnog igranog filma
Da se ne zaboravi i ne ponovi!

Koprivnica je neobičan grad. U jeku sveopćega zatvaranja kina po Hrvatskoj, oni prije sedam godina potpuno obnove svoje kino Velebit, u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica, i u njemu svakodnevno održavaju filmske predstave, a dvorana je sasvim očuvana, kao da je jučer obnovljena. Iako već/tek u drugom izdanju Festival ratnog igranog filma gubi očekivane sponzore i ostaje pomalo osamljen i na financijskoj vjetrometini, optimistična skupina organizatora, na čelu s Mladenom Pavkovićem, predsjednikom Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke i Josipom Nakićem Alfirevićem, prof., ravnateljem Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica, vedro najavljuje nastavak, pa čak i održavanje jednoga od idućih festivala sa isključivo hrvatskim ratnim igranim filmovima, a kada Međimurec Mirko Švenda Žiga na svečanom otvaranju zapjeva Lijepu našu, pridruži mu se pola dvorane ispunjene, naravno, Podravcima. I gostima.

photo by Robert Jukić

Svečanost otvaranja odvijala se u znaku dodjele Velike zlatne plakete Branku Lustigu, producentu i glumcu i jedinom Hrvatu s dva osvojena Oscara, koji se doduše u popodnevnim satima 16. siječnja 2009. godine nalazio u SAD, ali su ga organizatori uspjeli nazvati mobitelom pa je cijela dvorana mogla čuti njegovu zahvalu i obećanje kako će svoju Plaketu primiti iduće godine, na trećem Festivalu ratnog igranog filma. Zahvalnicama su nagrađeni redatelji Neven Hitrec i Jakov Sedlar, a obojica su obećali nastavak snimanja ratnih filmova, sa željom da njihovi radovi budu još više anti-ratni. Uz prigodne govore, atmosferu je na svečanom otvaranju podravskom sjetom najbolje oslikao Čardaš Blues Band.

Drugi Festival ratnog igranog filma održan je od 16. do 18. siječnja 2009. godine u povodu obilježavanja sedamnaeste obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, a pod visokim pokroviteljstvom Jadranke Kosor, potpredsjednice Vlade RH i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Prvoga dana prikazani su filmovi Bogorodica (Hrvatska, 1999.) redatelja Nevena Hitreca, Četverored (Hrvatska, 1999.) Jakova Sedlara i Schindlerova lista (USA; 1993.) Stevena Spielberga, da bi program drugoga dana, u subotu, bio nastavljen filmovima Vukovar-jedna priča (Srbija, 1994.) redatelja Bore Draškovića i Grbavica (BiH, 2006.) redateljice Jasmile Žbanić, a Festival je završen u nedjelju, 18. siječnja, prikazivanjem filmova Mein Führer (Njemačka, 2007.) redatelja Danija Levyja i Pijanist (USA, 2003.) Romana Polanskog. Valja napomenuti kako je ulaz na sve filmske projekcije bio besplatan, a puna dvorana pokazala kako itekako ima publike za ovakve filmove.

Festival ratnog igranog filma pokrenut je prije godinu dana sa željom da domaći i strani ratni filmovi koji će na njemu biti prikazivani zauvijek podsjećaju na stradanja koja donose ratni vihori, ali i da upozore kako se nešto slično više nikada ne bi smjelo dogoditi. Jesu li vremena za takva podsjećanja i upozorenja već lagano prošla ili tek dolaze? Hoće li se Festival održati ili se ugasiti? Sudeći po optimizmu organizatora, u siječnju 2010. godine Koprivnica će biti domaćinom i trećeg Festivala ratnog igranog filma. Ratovi se u svijetu, na žalost, nastavljaju. I snimanja filmova o njima. Prvi svjetski Festival ratnog igranog filma bar po tome svakako ima budućnost. Treba mu još malo prepoznavanja, priznanja i potpore.

Duško Popović

Ovdje možete komentirati članak

19.01.2009.