Čovjek bez prošlosti u Klubu PFT-a

Ovog četvrtka, 1. prosinca s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice projekcija je minimalističke komedije Čovjek bez prošlosti u kojoj redatelj Aki Kaurismäki na sebi svojstven ironičan, anti autoritaran i socijalno angažiran način prikazuje čovjeka bez sjećanja koji ponovno otkriva zaboravljene vrijednosti života.

Prije projekcije kultni film poznatog finskog redatelj prezentirati će voditelj Kluba i filmski pedagog Marko Zdravković-Kunac, a poslije projekcije film će skupa s publikom komentirati i analizirati.

—

Nakon što ga opljačkaju i brutalno pretuku, sredovječni se muškarac budi u bolnici s ozbiljnim ozljedama glave i potpunim gubitkom pamćenja kao posljedicom. Bez novca luta najsiromašnijim dijelovima Helsinkija i živi na pristaništu u kontejneru koji nema nikakve uvjete za život, no on ipak od toga uspijeva izgraditi dom. Tamo upoznaje plavokosu Irmu, ženu koja radi za Vojsku spasa, organizaciju koja prehranjuje njega i ostale beskućnike, ali cijeli niz novih događaja dovesti će ga do suočavanja s izgubljenim identitetom i prošlošću..

Čovjek bez prošlosti

Godine 2002. na festivalu u Cannesu ovjenčana s čak četiri nagrade, među ostalim Velikom nagradom žirija, nagradom za najbolju glumicu Kati Outinen te Nagradom Ekumenskog žirija, iste godine nominirana za Europsku filmsku nagradu u sedam kategorija te na festivalu u San Sebastiánu ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, a 2003. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, humorna romantična drama

 —

Čovjek bez prošlosti predstavlja vrhunac zrelosti ne samo dotadašnje, nego i cjelokupne dosadašnje karijere scenarista i redatelja Akija Kaurismäkija. Djelo promišljeno obogaćeno komičnim i melodramskim elementima dijelom funkcionira i kao pomaknuta socijalno i politički intonirana komedija u kojoj je moguće detektirati raznorodne utjecaje, od Renoirova razigranog poetskog realizma preko humornih neorealističkih pasaža Vittoria De Sice, do (prividnog) optimizma Franka Capre. Najemotivnije i najtoplije ostvarenje u Kaurismäkijevu opusu odlikuju i blago pomaknuti humor, staccato dijalozi s mjestimičnim biblijskim referencama, uspjelo spajanje romantike i socijalnog angažmana te spretno i intrigantno variranje teme pojedinčeva traganja za novim osobnim identitetom i životnim mogućnostima

Čovjek bez prošlosti

Aki Kaurismäki: Čovjek bez prošlosti/Mies vailla menneisyyttä
igrani, komedija, Finska/Njemačka/Francuska, 2002., 97 min

Scenarij: Aki Kaurismäki
Fotografija: Timo Salminen
Montaža: Timo Linnasalo
Uloge:Markku Peltola (M),Kati Outinen (Irma),Juhani Niemelä (Nieminen),Kaija Pakarinen (Kaisa Nieminen),Sakari Kuosmanen (Anttila).

—

Aki Kaurismäki finski je producent, scenarist i redatelj rođen 1957-. Režirao je mnogo raznolikih filmova, od filmova ceste i noira do (post)modernih adaptacija književnih djela. Unatoč tome, uvijek je održavao svoju jedinstvenu mješavinu ironije prožete empatijom i osjećajem za apsurd. Pohađao je filmsku školu u Münchenu, a prije nego što je sa starijim bratom Mikom Kaurismakijem osnovao produkcijsku i distribucijsku tvrtku Villealfa (ime je hommage Goddardovu filmu Alphaville ), radio je kao poštar, perač suđa, filmski kritičar…

Aki Kaurismäki

Prvi producirani film by Villealfa bio Lažljivac(Valehtelija, 1981.), u režiji Mike i suscenarista, a glumi Aki (u ulozi Ville Alfa). Godine 1983. Aki je snimio svoj prvi igrani film, Zločin i kazna (Rikos ja rangaistus), adaptaciju romana Dostojevskog. Napravio je još nekoliko književnih adaptacija, kao što su Hamlet ide na posao (Hamlet liikemaailmassa, 1987), Bohemian Life (La vie de boheme, 1992) i Juha (1999). Osnivač je Leningrad Cowboysa , (“najgoreg rock’n’roll benda na svijetu”), a o njima je snimio dva svoja najpoznatija filma: Leningrad Cowboys Go to America (1989.) i nastavak Leningrad Cowboys Meet Moses(1994). Snimio je dokumentarni film o njihovom koncertu u Helsinkiju zajedno s plesnim ansamblom Crvene armije Total Balalaika Show (1994.). U svojoj “proletarijatskoj trilogiji”, koju čine Sjene u raju (Varjoja paratiisissa, 1986), Ariel (1988) i Djevojka iz tvornice šibica (Tulitikkutehtaan tyttö, 1990), bavi se problemima radničke klase. Posljednji dio njegove dosadašnje karijere obilježila je “finska trilogija”: Drifting Clouds (Kauas pilvet karkaavat, 1996.),Čovjek bez prošlosti (Mies vailla menneisyyttä, 2002.) i Lights in the Dusk (Laitakaupungin valot, 2006.). U svim njegovim filmovima Kaurismäki je scenarist i producent, a Timo Salminen gotovo uvijek direktor fotografije.

—

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.