PSIHODELIČNI 8MM SNOVI BRAĆE BUHAROV NA KRATKOM UTORKU

Na novom Kratkom utorku, koji će se dogoditi 24. svibnja u 21h, u kinu Tuškanac u Zagrebu, družit ćemo se s kultnim figurama mađarskog i evropskog underground filma - braćom Igorom i Ivanom Buharovom (koji se zapravo ne zovu Buharov i nisu braća). Oni već gotovo 30 godina u tandemu snimaju izuzetno originalne niskobudžetne osammilimetarske anarhične nadrealističko - apsurdističke eksperimentalne filmove čiji dojam gledanja je jedan kritičar vrlo dobro opisao kao 'izgubljenost u nekom tuđem snu'. Na Kratkom utorku ćemo gledati njih devet, nastalih između 1997. i 2018., a u njima će se po platnu Tuškanca prošetati misteriozni maskirani ljudi, starije gospođe spojene na elektrode, izgubljeni istočnoevopski emigranti, nacrtane guske, živi nojevi, i nadrkani pripadnici mađarske radničke klase u potkošuljama, i to uz pratnju free jazz glazbe koju su skladali sami autori. O čemu se tu točno radi probat će objasniti braća Buharov, glavom i bradom, inače česti gosti raznih evropskih filmskih festivala i kina. U svakom slučaju, sigurno je da ovi filmovi ne liče ni na što, što ste ikad u životu vidjeli!

Igor i Ivan Buharov

Igor i Ivan Buharov zapravo se zovu Kornél Szilágyi (rođen 1971.) i Nándor Hevesi (rođen 1974.), redatelji su, glazbenici, vizualni umjetnici i praktičari proširenog filma. Susreli su se ranih 90-ih u jednom baru u Budimpešti i odlučili postati braća Buharov. Više je razloga zašto su uzeli ruska imena za svoje pseudonime - htjeli su sa svojim prvim filmom upasti na jedan festival koji je tada nagrađivao uglavnom ruske filmaše (što im nije uspjelo), s takvim imenima kontrirali su tadašnjem antiruskom sentimentu kod Mađara, a i samo ime podsjećalo je na kombinaciju mađarskih riječi koje znače 'samostvaranje' i 'lokanje'. Kasnije su otkrili da postoji i pravi Igor Buharov, stanoviti poznati ruski kuhar i predsjednik tamošnje federacije hotela i restauracija, što im nije smetalo, ali je dovodilo do zabuna, pogotovo kod starijih gospođa, koje su tražile autograme od našeg Igora.

Igor i Ivan Buharov

Buharovi su počeli raditi svoje super-8mm eksperimentalne filmove u okrilju legendarnog budimpeštanskog Béla Balázs Studija, jedinstvenog fenomena na području istočnoevropskog filma. Radi se o državnoj produkcijskoj kući, koja je i usred najtvrđe komunističke cenzure financirala proizvodnju izuzetno inovativnih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova (četiri programa njihovih filmova prikazivali smo na Kratkom utorku 2013.). Na početku karijere uglavnom su koristili filmsku traku kojoj je istekao rok, što je doprinosilo snovitosti njihovih ionako somnabulnih filmova. Zajedno s Vasile Croatom i Istvánom Nyolczasijem 1995. su osnovali umjetnički kolektiv 40 Labor koji od tada formalno producira njihove filmove, ali se bavi i organizacijom izložbi, performansa, akcija, koncerata i raznih drugih događanja.

Cijena sjećanja

Pravila klase

Bez imena - Kosturi u pokretu

Dosad su braća Buharov snimila 18 kratkih filmova, 5 dugometražnih i 7 dokumentaraca.
Većinu njih karakteriziraju slične teme, motivi i postupci. Uglavnom su snimani bez scenarija, u njima glume amateri svih uzrasta i veličina, zanimljivih lica i/ili biografija, a nerijetko i sami autori ili autorovi prijatelji (netko će prepoznati i srpsko - mađarskog redatelja Szabolcsa Tolnaija ili filmskog radnika iz Subotice Petra Mitrića). Ili recimo, Ivanova baka, koja se pojavljuje u nekoliko filmova, kao gospođa koju uglavnom okružuju čudni maskirani ljudi pokušavajući na nju spojiti neke aparature dok ona bezbrižno zalijeva cvijeće ili kuha (filmovi 'Zbogom mama' i 'Hotel Tubu', koje ćemo gledati). Atmosfera je ona nekog kućnog filma na LSD-ju ili zaboravljenog uznemirujućeg crteža iz djetinjstva nađenog na tavanu. Ili zamislite spoj estetike Alejandra Jodorowskog s onom Harmony Korineovih 'Trash Humpersa'. Sve filmove obogaćuje i neobičan soundtrack, koji bilo da se radi o zlokobnim elektronskim dronovima ili free jazzu uvijek skladaju sama braća, često i pod imenom svog benda Pop Ivan (pomni poznavatelji zagrebačke alternativne scene sjetit će se da su jednom svirali početkom tisućljeća u Močvari).

Zbogom mama

Hotel Tubu

Kroz izbor devet filmova probali smo prikazati što je moguće raznolikije aspekte stvaralaštva Buharovih. Tako da ćemo vidjeti kombinaciju igranog filma i animacije 'Johnny i Goosies' (Johnny and the Goosies) iz 2009., o odnosu jednog dječaka i gusaka, kao i njihov možda najnarativniji film 'Moljčevo mlijeko' (Mothmilk), iz iste godine, napravljen po romanu Attile Sirbirka. Radi se o filmu o otkrivanju seksualnosti jednog drugog dječaka, u susretu sa zajedicom nudista negdje na obali Jadrana.

Johnny i Goosies

Moljčevo mlijeko

Gledat ćemo i igrano animirani stop motion film 'Zaštita jedne natuknice' (Oneheadword Protection) koji je 2006. prikazan u konkurenciji Rotterdam FF-a, a najbolje ga opisuje jedan citat iz njega: 'većina duša koje ovdje žive bit će preseljene u višu dimenziju'. Tu je i najdulji film iz naše selekcije - polusatni 'Bez kormila' (Rudderless) iz 2010., inspiriran istoimenom pjesmom mađarskog pjesnika Istvána Domonkosa iz 1971. U njoj autor analizira sebe kao predstavnika manjine u Jugoslaviji početkom 70-ih. Film prikazuje izgubljenog emigranta koji mjesečari kroz život, susrećući neobične susjede i žene i, je li netko sumnjao - maskirane ljude!

Zaštita jedne natuknice

Bez kormila

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, filmove puštamo s raznih formata (vidi raspored), imaju hrvatske titlove, a ulaz na program je 25kn.

Raspored projekcije (83 min):
Zbogom mama! (Goodbye Mama!), 1997., 5 min, SD
Hotel Tubu, 2002., 6 min, SD
Zaštita jedne natuknice (Oneheadword Protection), 2006., 7 min, 35mm
Moljčevo mlijeko (Mothmilk), 2009., 8 min, SD
Johnny i Goosies (Johnny and the Goosies), 2009., 6 min, 35mm
Bez kormila (Rudderless), 2010., 30 min, SD
Cijena sjećanja (The Price of Memories), 2016., 11 min, HD
Pravila klase (Class Rule), 2016., 2 min 27 s, HD
Bez imena - Kosturi u pokretu (Untitled - Moving Skeletons), 2018., 8 min, HD