Najpoznatije djelo arhitekta Rudolfa Lubynskog
Nastavljajući seriju video priloga autorice dr, sc. Darije Hofgräff, Hrvatski državni arhiv je povodom ovogodišnje Noći muzeja, održane 29. siječnja 2021. godine u virtualnim uvjetima izazvanim pandemijom korona virusa, premijerno prikazao novi, već treći u nizu i gotovo dvadesetominutni rad naslovljen Hram hrvatske povijesti – zgrada Hrvatskog državnog arhiva arhitekta Rudolfa Lubynskog.
Video je dostupan na digitalnoj platformi nocmuzeja.hr, društvenim mrežama, aplikacijama i stranicama pojedinih ustanova, a njime Hrvatski državni arhiv uz ostalo reagira na temu Zadaće muzeja u uvjetima kriza. Namijenjen je i ostvarenju želje da HDA i dalje ostane u kontaktu s publikom odnosno nadomjesti stručne razglede zgrade Arhiva, koji su u svakoj dosadašnjoj Noći muzeja bili iznimno posjećeni, a ove godine izostali zbog razumljivih razloga.
O nastanku i značenju zgrade Kraljevske sveučilišne knjižnice govorio je dr. sc. Dragan Damjanović, rođen 1978. u Osijeku, doktorirao pod mentorstvom dr. sc. Zvonka Makovića, redovni profesor s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čiji je glavni fokus istraživačkog zanimanja povijest arhitekture te slikarstva i skulpture u nas i u Srednjoj Europi koncem Devetnaestog i početkom Dvadesetog stoljeća. Zanimljivo je izlaganje o povijesnom kontekstu gradnje izuzetnog zdanja, koje mnogi smatraju jednim od najljepših secesijskih građevina u nas, a koje je trajalo svega dvije godine, od 1911. do 12. prosinca 1913., kad je zgrada svečano otvorena, njegovim značajkama i umjetnicima i obrtnicima koji su sudjelovali (valja napomenuti da su većinom i namjerno bili domaći ljudi), bogato ilustrirano fotografijama, arhivskim dokumentarnim zapisima te drugim dodatnim i namjenski snimljenim materijalima. U ekipi realizatora su bili i Damir Pildek, Anamarija Bakrač i Mladen Burić.
Lubynski je rođen 1873. godine u Zagrebu, u kojem je i umro 1935., u židovskoj obitelji Lubynski-Lövy, studirao na Technische Hochschule u Karlsruheu, a sudjelovao je i u razradi projekta za biblioteku Ruprecht-Karl Univerziteta, osnovanog davne 1386. u Heidelbergu, koji se poslije bečkog smatra najstarijim sveučilištem na njemačkom govornom području, što mu je svakako bila važna referenca i vrijedno stečeno iskustvo za kasniji rad u Zagrebu. Bio je jedan od najvećih domaćih arhitekata secesije, a njegovo je najpoznatije djelo svakako zgrada nekadašnje Nacionalne i sveučilišne biblioteke na Marulićevu trgu u Zagrebu, gdje je djelovala od 1913. do selidbe u novu zgradu 1995., a u kojoj je danas sjedište Hrvatskog državnog arhiva. Projekt je dobio kao prvoplasirani na javnom natječaju, a cijeli objekt je bio ono što danas zovemo total dizajn, jer je projektirao sve, od zgrade do unutarnjeg dizajna, opreme i detalja i tako ostvario jedinstvo arhitekture, dekora i opreme. U gradnji je primjenjivao dosta armiranog betona, pa je zgrada u prošlogodišnjim potresima oštećena, ali znatno manje nego se moglo očekivati.
Već je 1907., sa trideset i četiri godine osnovao vlastiti atelje u Zagrebu (u kojem su radila i kasnija velika imena zagrebačke arhitekture, poput Stjepana Planića, Stjepana Gomboša te Jurja Neidhardta), projektirao brojne stambene kuće u današnjoj Nazorovoj, Petrinjskoj i Masarykovoj ulici, a značajniji su mu projekti bili Evangelički centar u Gundulićevoj iz 1909., Svećenički dom u Palmotićevoj godinu dana kasnije te poslije izgradnje Sveučilišne biblioteke i zgrada osiguravajućeg zavoda u Mihanovićevoj 1928. te od 1926. do 1930. židovska sinagoga u Sarajevu Il Kal grandi., dok mu je zadnji projekt bila poslovna zgrada u Gajevoj 5.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com