OD SVJETLA DO SVJETLA - VOAJERSKI ART JAMESA HERBERTA NA KRATKOM UTORKU

U utorak 13. lipnja u 20h u kinu Tuškanac u Zagrebu imat ćemo iznimnu priliku vidjeti sedam u Evropi rijetko prikazivanih filmova kultnog američkog slikara i filmaša Jamesa Herberta, i to s originalnih filmskih kopija! Taj bivši profesor umjetnosti Michaelu Stipeu, dok je ovaj studirao na University of Georgia u mitskom Athensu, u ovim krajevima svijeta najpoznatiji je po mnoštvu videospotova koje je napravio za bend svoga učenika - R.E.M., između ostaloga za pjesme 'Low' i 'It's the End of the World As We Know It (And I Feel Fine)'. No, on je također od kasnih 60-ih, pa sve do kraja prošlog stoljeća snimio seriju sjajnih kratkih (ali i dugometražnih) filmova, većinom visoko stiliziranih studija lijepih golih mladih heteroseksualnih parova koji izmjenjuju nježnosti u raspadajućem okruženju američkog Juga (samo nekoliko kasnijih filmova snimio je u Italiji). Ovaj program u Zagreb donosimo u suradnji s festivalom kratkog filma u Oberhausenu, a predstavit će ga direktor tamošnjeg arhiva Carsten Spicher, koji o filmovima Jamesa Herberta kaže sljedeće:

James Herbert

'Oni plešu na razmeđi voajerističke atrakcije (mladi parovi u njima često vode ljubav ispred kamere) i refleksije, istražuju krhkost ljudskog tijela, koristeći u prvom redu svjetlo i teksturu, tako demonstrirajući autorovu sklonost ka reinterpretaciji tijela pomoću fotografije.
Herbertov primarni umjetnički postupak je onaj tzv. refotografije. On snima svoj originalni materijal koristeći samo prirodno svjetlo u scenama u eksterijeru, kao i dostupno svjetlo u scenama u interijeru, da bi razvijeni film kasnije projicirao na bijelu površinu jednu po jednu sličicu. Njega ponovo snima često koristeći vertikalno i horizontalno panoramiranje, kao i zoom, izolirajući određeni dio slike ili snimajući ju u totalu. Lawrence Kardish, kustos filmskog programa u njujorškoj MOMA-i jednom je napisao da 'kad Herbertova kamera refotografira, ne samo da miluje mišiće i obline aktera u njegovim filmovima nego također 'udaljuje tjelesnost'. Na taj način stvara dojam uznemirujuće ambivalencije, svojevrsne transcendentalne nostalgije, inače neprisutne u američkom filmu.'

Low

Bez ikakve sumnje James Herbert spada u imaginarnu 'Kuću slavnih' američkih nezavisnih filmaša 20. stoljeća. Imao je mnoštvo samostalnih i grupnih projekcija svojih radova od 1970-ih naovamo, uglavnom u SAD-u, a zaslužio je i mnoge velike umjetničke grantove. Njegovi filmovi su u kolekcijama institucija kao što su Centre George Pompidou u Parizu, MOMA u New Yorku, The Walker Art Center u Minneapolisu i Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS) u Los Angelesu, ali što je možda i zanimljivije u privatnim kolekcijama ljudi kao što su Martin Scorsese, Stan Brakhage (koji je pak bio jedan od njegovih profesora), Bruce Weber, Gus van Sant, Larry Clark, Elton John i Sebastiao Salgado. U posljednjih pet godina arhiv filmskog festivala u Oberhausenu postao je ponosni član ove grupe kolekcionara budući da je James Herbert baš toj instituciji donirao 19 svojih filmova snimljenih između 1968. i 1996, sve na 16mm kopijama. To se dogodilo vjerojatno zato što je oberhauzenški festival u kasnim 90-ima organizirao prvu retrospektivu njegovih radova u Europi.

Jumbo Aqua: A Collage By G. Bruno

Ova zagrebačka mini retrospektiva kronološki prati Herbertov autorski razvoj gotovo od početka, pa do samog kraja njegove karijere. Između ostaloga uključuje izuzetno hvaljeni nijemi film u boji 'Porch Glider' iz 1970. Radi se o senzualnoj studiji američkih adolescenata koji vode ljubav u vrtu i na verandi stare vile na jugu SAD-a.
Glazbeni video za pjesmu 'Low' benda R.E.M. film je potpuno drugačiji od svih drugih u ovom programu, bez za Herberta karakteristične golotinje. No zato u njemu autor igra suptilne i intrigantne igre s percepcijom gledatelja, čineći razliku između umjetničke reprezentacije i filmske stvarnosti jezivo nematerijalnom, kao što je i tajna skrivena u umjetničkoj slici 'La Confidence' Elisabeth Jane Gardner iz 1880. s kojom je film inspiriran.
'Di luce in luce', film koji je snimljen u blizini Firenze, kontrastira šumsko zelenilo i žuboreću vodu s grandioznom vilom koju je načelo vrijeme i napravilo ruinom. Naravno, tu je i mladi par, ovaj put na sigurnoj udaljenosti.'

Jumbo Aqua: A Collage By G. Bruno

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s festivalom kratkog filma u Oberhausenu i Slovenskom kinotekom. Filmove puštamo sa 16 i 35mm filmskih kopija (vidi raspored), bez dijaloga su, a ulaz na projekciju je 10 kn.

Jumbo Aqua: A Collage By G. Bruno

Raspored filmova:
Pluto, SAD, 1968., 6 min, 16mm
Porch Glider, SAD, 1970., 25 min, 16mm
Apalachee, SAD, 1974. 12 min, 16mm
Automan, SAD, 1988., 20 min, 16mm

pauza 10 minuta

Low, SAD, 1991., 5 min, 16mm
Di luce in luce, SAD, 1993., 21 min, 16mm
Jumbo Aqua: A Collage By G. Bruno, SAD, 2000., 26 min, 35mm

Jumbo Aqua: A Collage By G. Bruno