BuraTreći je dan Konferencije započeo olujnom burom koja se sjurila svom silinom sa silnog Biokova. Tutnjalo je cijele noći, neki su čak, jasno furešti, navodno podmetali stolice pod hotelska vrata i prozore da se manje tresu i buče, a u rano je jutro zrak bio posve pročišćen i bilo je ugodno stati na obalu i pustiti da ti more svojim kapima u vjetru malo ljubi lice. Dan je protekao u izlaganjima Boška Picule i Maje Flego o medijima i dječjim pravima i o dječjim pravima na filmu, bogato ilustriranim brojnim filmskim primjerima, i kvalitetnom raspravom sudionika, a nastavio se kupanjem u od bure ne odviše rashlađenom moru, koje su si priuštili ipak tek neki. Nastavilo se analizama dostupnih programa, a među brojnim su izlagačima bili Boris Bakal iz Bacača sjenki, koji je vrhunski predstavio njihov Froom, Ana Hušman koja je govorila o programskim aktivnostima udruge Restart, Lana Ciboci o Djeci medija te Đive Galov i Miro Bronzić koji su pobliže predstavili Ljetnu školu filma Šipan i DUFF. Među mnogim predstavljačima posebne su simpatije dobile Dubravka Kalinić-Lebinec iz Varaždina, koja je govorila o VANIMI i VAFI-ju, ali i o svojim dugogodišnjim pedagoškim medijskim podvizima, baš kao i Bogdanka Conjar iz Karlovca, koja je bila učiteljica nekim od osnivača i današnjih voditelja Kinokluba Karlovac, sa svim bogatim sadržajima kojima se danas bavi. Na Svjetski dan učitelja nenametljivo su naglasile važnu ulogu tih samozatajnih, a nezaobilaznih voditelja školskih filmskih skupina. I makarska je filmska priča neraskidivo vezana za Vinka Garamaza, danas umirovljenog profesora tehničke kulture u OŠ Vida Mihaljevića, koji je 1975. godine osnovao Kinoklub Biokovo. Puno je simbolike bilo u odabiru imena kluba, koji je dakako trebao biti čvrst i postojan baš kao planina koju vidite iz cijele Makarske, čim malo dignete pogled. Krenulo se s puno entuzijazma i rezultati su se gomilali, pa se stiglo i do 1984., kad je u suorganizaciji Kino saveza Hrvatske (koji je prethodio Hrvatskom filmskom savezu) i Biokova organizirana 22. (a prva makarska) dječja filmska revija, uz sudjelovanje Centra za kulturu tadašnje Općine. No, vrijeme i ljudi rastoče mnogo toga pa je tako i Biokovo kroz godine pomalo gubilo na svojoj kamenoj snazi i prividno se rasulo u prah. Samo prividno, dakako jer je Garamazova prometejska iskra tinjala i dalje dok se nije ponovo razbuktala 2013. kad je četvoro mladih osnovalo Udrugu Dokuma za proizvodnju, promociju, distribuciju filmskog i audio-vizualnog stvaralaštva koja je pravni (a još više idejni, garamazovski nasljednik Biokova). I dok bi dlanom o dlan, stiglo se do najnovije, 54. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece. Naravno, prije toga, a vremena baš i nije bilo mnogo, valjalo je pokrenuti rad, prikupiti članove, organizirati i provesti međunarodni DokuMA Film Festival, regionalni edukativni Dokuma CrosdsBorder program pa program Grad bez kina…I učlaniti se u Hrvatski filmski savez. Tako se, samo trideset i dvije godine poslije one prve dogodila i druga makarska dječja Revija, a na svečanosti otvaranja baš svi su, od gradonačelnika Tonćija Bilića do predsjednice HFS-a Vere Robić-Škarica, ponovili kako do treće ni u ludilu ne smije proći još dva-tri desetljeća. I dodali da poslije petnaestak godina Makarska više ne smije ostati gradom bez kina. Čast da i službeno otvori 54. reviju pripala je mladoj makarskoj članici Dječjeg žirija Ani Vučko. Možda mladost bude jača od surovih stijena pa nova makarska filmska bajka potraje još duže. Duško Popović |