CjelinaFilm redatelja, scenarista i snimatelja (i dugogodišnjeg, već jedanaestu godinu, voditelja specijalizirane radionice za kameru i snimanje) Borisa Poljaka Oni samo dolaze i odlaze imao je na svečanom otvaranju XVIII. škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić svjetsku premijeru, jer je prvi put javno prikazan, a prije su ga vidjeli samo neki suradnici i prijatelji. I izazvao opće oduševljenje! U nevelikoj autorskoj ekipi posebno se ističu montažer Damir Čučić (prvi voditelj radionice za TV-reportažu, dugogodišnji voditelj radionice za dokumentarni film, a od prošle godine opet prvi voditelj radionice za eksperimentalni film) i Tomislav Stojanović koji je kao kuštravi dječak bio polaznik radionica za montažu, postprodukciju zvuka i kameru i snimanje na Školama od 2007. do 2009. godine. Lijepi primjer jedne od mnogih suradnji i prijateljstava koje su nastale i razvijale se na Školama medijske kulture. Dr. sc. Bruno Kragić, predsjednik Savjeta Škole i predavač Povijesti filma za polaznike Prvog (osnovnog) stupnja seminara medijske kulture odnosno Estetike i povijesti mjuzikla te Analize filma Taj mračni predmet žudnje (ili želje, kako smo nekad govorili) za polaznike Drugog stupnja (trajno obrazovanje), u svom je stilu naglasio kako je gledateljima često najvažnije kakav je početak i kakav završetak filma, jer ga po tome pamte i ocjenjuju.
Oni samo dolaze i odlaze ime sve. Odličan početak i kraj, ali i izvrsnu kameru koju ćemo dugo pamtiti, osjećaj za detalj, priču sastavljenu od na prvi pogled nepovezanih fragmenata u suvislu strukturu, poruku koja je jasna u svojoj dubini, naravno i vrhunsku montažu i ostale elemente filma. Ima cjelinu. Snimljen prije dvije godine, na splitskoj plaži Bačvice, u tridesetak dana ali uvijek samo između četiri i osam ujutro, kad mladi odlaze poslije noćnog tuluma, a stari dolaze na ranojutarnje kupanje, bavi se odnosima tijela, usporedbom mladih koja se bave raznim ljubavnim i inim aktivnostima i starih koja traže olakšanje od bolova i smirenje na dugim šetnjama kroz morski plićak, a većina čini se traži samoga sebe. I, uglavnom se ne nalaze. Škola je obilježena vlastitom punoljetnošću (premda su neka zanovijetala naglašavala kako je u pojedinim zemljama granica između mladosti i zrelosti tek dvadeset i jedna godina), a neki su polaznici njezini vršnjaci, jer su ovdje od prvoga dana i prve Škole, održane 1999. u Šibeniku, pa su tako Melita Horvatek Forjan i Marina Zlatarić, kojima se uvijek čestita i ističe njihova vjernost, odlučile sada čestitati voditeljici i prijateljici Veri (na strpljenju i razumijevanju) i ovaj rođendan obilježiti balonima, kako se i priliči. Nekako se ustalilo, postalo jednom od mnogih školskih tradicija, da na svakom svečanom otvaranju voditeljica Škole Vera Robić-Škarica upita koliko je brucoša ovaj put, a množina podignutih ruku, posebno ove godine, svjedoči o velikom interesu mladih za medijsku školu. Broj polaznika je u odnosu na prošlu Školu značajno veći, a upravo je činjenica da između poznatih nam, veteranskih pa i sijedih glava ima sve više novopridošlica, (za mnoge valja vjerovati da će se vraćati još puno puta), ono što pokretačima, predavačima, voditeljima i samim polaznicima pokazuje da su na dobrom putu. Danas je Svjetski dan humanosti, a započeo je pogledom na tek mrvicu okrnjen puni Duško Popović |