O majkama i o plesuSpiegeltent ili šator za igru, sačinjen od drveta i platna i ukrašen ogledalima i šarenim staklom, postavlja se već niz godina u flamanskom gradiću Kempenu, u Belgiji i u njemu se plesači vrte u gotovo jednakom ritmu kao i prije pola stoljeća. Uostalom, taj šator i je pokretna plesna dvorana i u njemu su se možda baš upoznali i prvi puta zaplesali upravo roditelji današnjih plesača pa ne čudi što i u svojim umirovljeničkim danima, nostalgično kako to već mora biti, zavrte još poneki krug U vrtlogu plesa o čemu govori istoimeni, tek osam i pol minuta dugi film nizozemskog redatelja, snimatelja i montažera Andrea Schreudersa, producenta, izdavača, filozofa, urbanog planera i iznad svega.lirskog poeta. Na netom završenom bjelovarskom DOKUart-u i na ovoj prezentaciji u kinu Tuškanac u Zagrebu film se prikazuje kao hrvatska premijera. Baš kao što se premijerno prikazuje i cjelovečernji (92 minute!) dokumentarac Gospa, Kopti i ja egipatsko-francuskog redatelja Namira Abdela Messeeha, rođenog 1974. godine i nagrađivanog na Berlinalu, Visions du Reel, Švicarska, CPH:DOX, Danska, Tribeca Film Festivalu, Brisbane International Film Festivalu i drugdje, o još jednom malom mjestu, rodnom selu njegove majke i egipatskom Međugorju, u kojem se navodno prikazuje Gospa. Tu žive Kopti, pripadnici Koptske pravoslavne crkve u Egiptu za koje se vjeruje da su porijeklom i običajima bliži drevnom Egiptu od ostalih suvremenih Egipćana. Kažu da ih je danas u Egiptu čak osam milijuna, ili 10% od ukupne populacije, a poznati su i kao jedni od čuvara crkve Isusova groba u Jeruzalemu. Kako se u svemu tome snalazi autorova mati tema je ovoga filma.
Treći, također cjelovečernji film, Mama ilegalka austrijskog redatelja Eda Moschitza, rođenog 1968. godine, između ostaloga nositelja specijalne nagrade na Zagreb Dox-u 2013. godine, a inače sveučilišnog profesora novinarstva, koji je na rasporedu u subotu, priča o ženama iz Moldavije koje, gotovo u pravilu ilegalno, odlaze u inozemstvo i tamo rade desetak i više godina, ne bi li nekako prehranile muževe i djecu koji ih čekaju kod kuće. Naravno, kada se konačno vrate pokaže se da su one svojim obiteljima, a i oni njima postali pravi stranci i jako je teško uspostaviti ili obnoviti kontakte. Još jedna priča o materijalnom bogatstvu plaćenom alijenacijom najbližih. Film je sniman punih dvanaest godina, a višestruko je nagrađivan diljem svijeta. Sve će filmove, na besplatnim projekcijama za gledatelje, najaviti i uvodno obrazložiti pokretačica i selektorica festivala kreativnih dokumentaraca DOKUart Rada Šešić, Bjelovarka koja već godinama privremeno živi u Niozemskoj, baveći se intenzivno dokumentarnim filmom, kao kritičarka, teoretičarka, selektorica i članica međunarodnih žirija, radeći kao sveučilišna profesorica indijskog filma, putujući po svjetskim festivalima i vraćajući se redovito rodnomu gradu u kojem njen Nizozemac usrdno nasikirava drva za potpalu, a ona nesebično i prijateljski svima dijeli krasne kruške i jabuke s obiteljskoga imanja. I donosi, sa svojim vrijednim i vjernim suradnicima i prijateljima, Marijanom, Draženom i Denisom, Bjelovaru, ali i Zagrebu i svima koji to znaju prepoznati i cijeniti, najbolje dokumentarne filmove iz cijeloga svijeta! Zagrebačke projekcije u petak i subotu u 19.00 sati organiziraju Hrvatski filmski savez i udruga DOKUart. Duško Popović |