48. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece
Generacijo moja

Luka Šop još ne snima svoje filmove. On samo lijepo pjeva, svira violinu, sinhronizira glasove likova iz crtanih filmova, snima televizijske reklame, nastupa na priredbama, ide u četvrti razred Osnovne škole Rudeš i drugi snimaju filmove o njemu. A kad otpjeva fosilnu Milenu, generaciju moju pred razdraganim gledalištem 48. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i pobere zaslužene ovacije, nekako se izbrišu razlike među generacijama pa se svi osjete pravim dijelom te uzburjane i razigrane mase koja se ovako ili onako bavi dječjim filmom i silno uživa u tomu.

Ovogodišnja će Revija ostati između ostaloga upamćena i po brojnim nastupima sadašnjih i bivših učenika OŠ Rudeš, koji su pjevali, plesali akrobatski i jazzerski, glumili i najavljivali projekcije i na svaki način pokazivali raskoš svojih talenata i umijeća. Prije gotovo svake službene projekcije bio je neki njihov umjetnički nastup, pa će taj pristup organizatora iz OŠ Rudeš možda postati standardom i budućih Revija. Bilo bi lijepo spoznati da su u svakoj sredini u kojoj postoji filmsko i videostvaralaštvo djece njegovi zaljubljenici u pravilu multimedijalni umjetnici koji se bave i filmom i dramom i novinarstvom i radijem i svime što ih ispunjava i veseli.

"Za uspomenu i dugo sjećanje", snimila Nataša Jakob

Iako je i gospodin Horvatinčić htio na svaki način dokazati da želi ući u sve pore društva pa je svojim svrdlima koja uporno buše znanu rupu u središtu Zagreba gotovo ušao i u kino Europa i ušarafio se i u sadržaje 48. revije, u prva dva dana njezina trajanja ipak se zadržao metar dalje, a što će biti do kraja, ne zna se. Mrvicu stiješnjena između rečenih radova, egipatske kulture i akcije kupujmo hrvatsko!, Revija u Zagrebu pokazala je i da njeno uprizorenje u metropoli ima dobrih i loših strana, kao uostalom i u svakom od gradova u kojima je održavana u proteklih gotovo pola stoljeća ili bar u zadnjih dvadesetak godina. U manjim sredinama Revija nekako više i dublje uđe u zajednicu, iskrenije se možda publika raduje i uživa u filmovima i svi dišu ta četiri revijska dana u ritmu dječjeg stvaralaštva. U Zagrebu je opet više publike (dvorana kina Europa svakog je dana gotovo posve puna) i posebna uzbuđenja koje se doduše ponajviše osjeća u kinu i oko njega, ali se ubrzo izgubi u gradskoj vrevi, pa će i ubuduće biti dobro da se izmjenjuju oba pristupa.

48. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece posve je u duhu glazbe. Uza sve nastupe mladih rudeških glazbenika, to se vidjelo i na svečanosti otvaranja i pri svakoj projekciji, kad bi se stala vrtjeti špica Revije koju je, kao svjevrsni hommage Kubrickovoj 2001 : Odiseji u svemiru sačinio Igor Kuduz. Publika je baš svaki put ritmičkim pljeskom pratila taktove valcera Na lijepo plavom Dunavu, pa bi Johann Strauss, k tomu još i mlađi, s ganućem saslušao tu eksploziju oduševljenja koja je samo pokazala da sve generacije znaju prepoznati i cijeniti ono što je dobro.

Tako je s glazbom, a tako je i sa dječjim filmom. Razne su reakcije na razne filmove, odmah se prepoznaju oni bolji i na svaki način kvalitetniji, a koji će na kraju biti proglašeni najboljima znat će se u subotu oko 19.00, kada će biti proglašni pobjednici 48. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece.

Duško Popović

25.09.2010.