41. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva
Pljusak

Naravno, kiša je ipak pala.

A nema ljepšega nego sjediti pod onim platnom iznad Gradske kavane i piti vruću čokoladu dok oko vas pljušti. I gledati kako japanski turisti, bidni, snimaju sveudilj i prave se da je sve kako treba biti. I slušati tri gospođe divljenja vrijednih godina (bit će da sve tri zajedno imaju koliko i sama kavana, a ona je otvorena koncem osamnaestog stoljeća) kako raspravljaju o svojem donjem rublju. Sazna tako čovjek, i nehotice, da im je uvik nešto tisno, il' gori il' doli, pa se snalaze kako znaju. Jedna od njih, možda zbog komocije, a možda i zbog uspomena, tako najviše voli biti u boksericama. Muškim, dakako.

Tjelesnost se na veliko vratila u hrvatsko filmsko i videostvaralaštvo. Ima u tim našim filmovima i pogleda i dodira, i uzdaha i krika, a bome i rublja puno ljepšeg od spomenutih bokserica. Možda je tomu tako i zato što je među filmovima u službenoj konkurenciji čak trećina kojima su autorice žene. Pa bolje, suptilnije, nježnije i strasnije od kolega prepoznaju snagu koja pokreće svijet. Ne bi se trebalo čuditi ako i među nagrađenima, najboljima, bude jednaki omjer, ako se ne dogodi i posve obrnuto i autorice prevladaju.

Drugoga je dana 41. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, osim rečenoga pljuska, prikazano još 25 filmova u tri revijske projekcije. Zanimljivo je da čak devet među njima imaju naslove na stranim jezicima što valjda svjedoči o sve prisutnijoj globalizaciji ili, možda, o marketinškoj orijentaciji na strana tržišta? Bilo kako bilo, vidjeli smo i nekoliko izuzetno dobrih, što je u ovoj općenitoj izvrsnoj konkurenciji zaista vrijedan kompliment. Svi se slažu, dok ispijaju brojne kave i druge tekućine ili šeću po kišom opranim kamenim ulicama Dioklecijanove palače, u pauzama između projekcija, da je ova Revija zaista krcata dobrim filmovima.

Stigli su i revijski katalozi, majice i čokolade pa se sve nekako smjestilo gdje i kako treba. A u popratnom je programu premijerno prikazan dokumentarac Borisa Poljaka Splitski akvarel, slikovno i sadržajno izuzetno ostvarenje, a zatim i dugometražni igrani film Zdravka Mustaća Blizine. Autor je prije projekcije upozorio da se maknu mala djeca i ljudi slabijih živaca, a zatim smo vidjeli i zašto. Srećom, svi puževi iz filma preživjeli su snimanje i vraćeni u prirodu.

I kako to već u životu biva, dok su jedni otišli na oproštajnu feštu, drugi su nastavili raditi. Članovi ocjenjivačkog suda, koji su opet većinom bili u crnom ali je proplamsala i žarko crvena među njima, prihvatili su se teška zadatka da između 47 već odabranih filmova izdvoje desetak koji su po njihovu sudu zaista najbolji i kojima će sutra, u nedjelju, 29. studenoga, dodijeliti nagrade 41. revije. Vijećali su relativno kratko, što je najbolji dokaz da su stigli s jasnim i promišljenim stavovima te na kraju odabrali devet filmova o kojima će na javnom glasanju, pred autorima i publikom, reći zašto i zbog čega, a na kraju podijeliti specijalne diplome, treće, druge i prve nagrade.

Nedjeljnim je programom zadnjega dana 41. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva prije javnoga žiriranja predviđeno prikazivanje filmova splitskih autora, pod zajedničkim nazivom 8 veličanstvenih, a prije dodjele nagrada i projekcija četiri odabrana filma s ovogodišnjeg festivala UNICA.

Duško Popović

Ovdje možete komentirati članak

29.11.2009.