Nagrada Oktavijan

Po trideseti put

Snimatelj, glumac, scenarist i redatelj Oktavijan Miletić (1. listopada 1902.-17. kolovoza 1987.) se smatra prvim filmskim autorom u nas koji se sustavno bavio filmom i utemeljiteljem hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Rođen u obitelji intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Stjepana Miletića od malih je nogu upoznao film i već s dvanaest godina imao prvi projektor, a 1926. kupio Pathéovu 9.5 mm filmsku kameru i počeo amaterski snimati prve filmove, među kojima su bili Nažalost samo san 1932., Amadeus Nicknagel 1932., Poslovi konzula Dorgena 1933., koji je nagrađen na amaterskom filmskom natjecanju u Parizu 1933., s predsjednikom žirija Louisom Lumièrom, Zagreb u svjetlu velegrada 1934. te Faust 1934., a njegov kratki film Šešir (1937) smatra se prvim domaćim zvučnim filmom. Godine 1928. je suosnivač, s Maksimilijanom Paspom, Kino kluba Zagreb, najstarijeg amaterskog filmskog kluba u nas. Profesionalno se filmom počeo baviti u zagrebačkom poduzeću Zora film, gdje snima i režira brojne propagandne, uz poneki obrazovni i putopisni kratki film. U vrijeme Drugog svjetskog rata radi u državnom poduzeću Hrvatski slikopis gdje snima i režira dokumentarno-propagandne filmove. U to vrijeme nastaje i njegov prvi cjelovečernji igrani film Lisinski (1944), biografija skladatelja prve hrvatske opere Vatroslava Lisinskog, koji je najstariji sačuvani domaći cjelovečernji igrani film, a snima i dokumentarne Barok u Hrvatskoj (1942) i nedovršeni Radium (1944)..Za poduzeće Tobis Film iz Beča u istom razdoblju snima dokumentarne filmove Hrvatski kipari, Hrvatski seljački život i Agram, die Hauptstadt Kroatiens. Poslije rata radi kao filmski snimatelj, podjednako uspješno u crno-bijeloj kao i kolor tehnici (Živjeće ovaj narod, Koncert, Carevo novo ruho), a samostalno režira nekoliko filmova od kojih je najpoznatiji dokumentarni Juraj Dalmatinac (1977). Bio je predavač na odjelu kamere Akademije za kazalište, film i televiziju, današnje Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu te autor i voditelj emisija o filmskoj kulturi na TV Zagreb. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor 1967. godine, a po njemu je nazvana prestižna filmska nagrada Oktavijan.  

Hrvatsko društvo filmskih kritičara trideseti put organizira dodjelu nagrade Oktavijan, jedine filmske nagrade koja kontinuirano prati cjelokupnu domaću kinematografiju, pa je najrelevantnija i najreprezentativnija filmska nagrada u nas. Sve prijavljene filmove gleda i ocjenjuje deseteročlana selekcijska skupina HDFK-a, a deset najboljih filmova u svakoj kategoriji (godišnja nagrada Oktavijan dodjeljuje se za dugometražni  igrani odnosno dokumentarni film, kratki i srednjometražni igrani te dokumentarni film, kratki, srednjometražni i dugometražni animirani, eksperimentalni te namjenski film i za najbolju manjinsku koprodukciju), ocjenjuju preostali, unaprijed prijavljeni članovi Društva. Filmovi se u svim kategorijama ocjenjuju ocjenom od jedan do pet  putem glasačkog listića s popisom svih filmova u konkurenciji, a potom se izračunava prosječna ocjena. Film s najvišom prosječnom ocjenom dobitnik je Oktavijana, a ocjena ne smije biti niža od 3,50 te za dodjelu Oktavijana mora glasati najmanje deset kritičara. Ocjene se objavljuju na službenim mrežnim stranicama Društva, odnosno javno prilikom svečane dodjele autorima najboljih filmova, početkom 2022. godine.

Filmovi koji konkuriraju za godišnju nagradu Oktavijan su svi domaći premijerno i javno prikazani u Hrvatskoj, od 1. siječnja do 31. prosinca 2021 godine. Proces prijava filmova za nagradu Oktavijan traje do 30. studenoga 2021. godine. 

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

17.11.2021.