Dubrovnik Film Festival

Lovrijenac

Pod zidom franjevačkog samostana Duo Libertas, ona violina, on gitara, lijepo i nježno sviraju filmske melodije u prvom sumraku i prodaju svoje digitalizirane snimke, po 50, a može i po 1000 kuna. Dok sjedim na obodu Velike Onofrijeve česme, s malenom smeđe-bijelom macom pod nogama, oko mene gomila Korejanaca koji snimaju čas kamenitu povijest, čas prepuni Stradun, pa mačku, a valjda i mene, usput. Čovječe, završit ću kao kasno ljetna uspomena negdje na drugom dijelu svijeta! Sve je dobro u Dubrovniku.

Svečano otvaranje osmog Dubrovnik Film Festivala na kojem je ove godine oko stotinu i pedeset gostiju i sudionika iz desetak zemalja, održano je u prepunoj dvorani kina Sloboda, uz nastup Plesnog studija Lazareti (koliko strasti i ljubavi u nogama, a još više emocija na licima mladih plesača!), sve nas je pozdravila zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, već tradicionalno na hrvatskom i izvrsnom engleskom jeziku, posebno naglasivši vrijednost, ljubav i upornost male ali odabrane ekip(ic)e organizatora i spremnost Grada Dubrovnika da im i dalje pruža svaku moguću podršku u radu, a na prvoj od šest natjecateljskih projekcija, reprezentativno za cijeli program DUFF-a, prikazano je osam igranih, animiranih i dokumentarnih te filmova iz otvorene kategorije. Čast da budu u prvoj projekciji izborili su predstavnici Grčke, Francuske i Izraela, a među domaćim snagama radovi Ljetne škole filma Šipan, Filmske skupine OŠ Strahoninec, Foto video kino kluba Zaprešić, ŠUDIGO Zabok i Filmske skupine Paola Di Rosa, Dubrovnik. Neki su od viđenih postavili veoma visoke standarde i očekivanja od cijelog ovogodišnjeg natjecateljskog programa.  

Festival se održava u organizaciji Kinematografa Dubrovnik, Udruge za promicanje medijske kulture Luža i Ljetne škole filma Šipan,  s generalnim sponzorima Gradom Dubrovnikom, Društvom hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatskim audiovizualnim centrom te s Art radionicama Lazareti kao partnerom. A scenografija je odavno prepoznata kao jedna od najljepših na svijetu.

Lovrijenac je znan kao Gibraltar Dubrovnika, nalazi se na hridi izvan gradskih zidina, 37 metara iznad mora, a građen je od 1018. nadalje, sve do Šesnaestog stoljeća, kao zaštita grada sa zapada i mora, ponajviše od Mlečana. Zbog toga su vanjski zidovi debeli od četiri do dvanaest metara, prema Gradu tek 60 cm, a iznad ulaza je uklesan natpis Non bene pro toto libertas venditur auro (Sloboda se ne prodaje ni za svo blago svijeta). U vrijeme ratnih sukoba Mlečani su htjeli izgraditi utvrdu na istome mjestu, ali su ih Dubrovčani pretekli i navodno za samo tri mjeseca napravili  Lovrijenac. Ovdje je u raznim vremenima bilo dosta oružja, posebno topova, a na najvišoj razini tvrđave je do listopada 1814. bio i najpoznatiji top starog Dubrovnika, zbog zelene patine nazvan Gušter. Danas je, poslije svih preinaka i dogradnji, tvrđava trokutastog oblika s tri razine, dva mosta vode u nju, a pokazala se kao idealna pozornica za Hamleta i druge predstave, ali i za vjenčanja, modne revije i slično. U podnožju su za vrijeme održavanja kongresa PEN-a 1933. godine zasađeni borovi.

Vidi se gotovo iz svakog dijela Grada, svi znaju za njega ali ga tek rijetki obilaze. Sačuvao je svoju posebnost, uvijek svima na usluzi, ali nikad predan do kraja, dio je života, a već odavno izvan njega.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

23.10.2019.