Njegov je filmski put započeo s omiljenom igračkom, jeftinom kineskom kamerom koju mu je tata negdje nabavio i još uvijek postoji, a zatim gotovo slučajno, kad je s mlađim bratom Emilom 2016. godine prvi put bio polaznik Filmskih radionica za djecu i mladež u Kraljevici. Tada je bio učenik prvog razreda XV. gimnazije u Zagrebu i nije znao previše o filmu. Kako sam kaže, nije izrazito umjetnički tip iako ga dosta zanima filmska i medijska kultura, ali ga je oduvijek više privlačila tehnika. Ne pamti vrijeme kad nije koristio računalo. a prvo koje je nabavio u jedanaestoj godini koristi i danas, naravno uz mnoge nadogradnje, od kojih je neke samostalno napravio.
U Kraljevici mu se svidjela atmosfera, a još više ljudi. Tamo je upoznao mnoge s kojima je i dalje u kontaktu, poput Marte Bregeš i drugih. Još je sudjelovao na brojnim događanjima vezanim uz medijsku kulturu, od Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće, više puta Ljetne škole filma Gunja (s nezaboravnim putovanjima u Gunju u autu Marinka Marinkića, Zelenku, Opel Kadettu iz 1977. čija je posebnost da i po najvećoj ljetnoj vrućini mora biti uključen sustav grijanja kako bi se hladio motor, pa se putuje noću i okruženi s gomilama opreme, koja se slaže po principu tetrisa), Star Film Festa u Sisku sve do Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala u Karlovcu te Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić.
Rastući broj smotri i festivala, škola i drugih sličnih sadržaja zahtijeva i brojnu tehničku ekipu koja osigurava sve što treba da nastava ili projekcije teku nesmetano i što je kvalitetnije moguće, a baš to je, uz ostale kolege, i Leonova briga. Pretežno se bavi tehničkom podrškom, a trenutno je na drugoj godini Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, koji mu pruža široke mogućnosti izbora zanimanja. što može uključivati i medijsku kulturu. To je jedan od razloga zbog kojih je odustao od upisa na ADU, o čemu je svojevremeno razmišljao. Za dobrog tehničara će uvijek biti posla, pa i na svakoj ŠMK, kao i u medijskoj kulturi općenito. U svakom je slučaju dio njegovog slobodnog vremena i dalje rezerviran za filmsku i medijsku kulturu, a vjeruje da će tako i ostati.
Na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić bio je prvi (i za sad jedini put) prošle godine, a to je uslijedilo kao logičan nastavak višegodišnjeg sudjelovanja na Ljetnoj školi filma u Gunji. Kolege iz SKIG-a su mu pričale o ŠMK i nije ga trebalo puno nagovarati da i sam proba. Sudjelovao je na radionici montaže koju su vodili Tomislav Stojanović i Ivana Perčinlić, uvijek spremni pomoći i odgovoriti na važna pitanja. Montažeri su po prirodi posla kojim se bave ili ga tek uče dosta samozatajni i povučeni, provode cijele dane u onoj prostoriji nakrcanoj kompjuterima i drugom opremom, ali je atmosfera na Školi bila vrlo ugodna, čemu su doprinijela brojna ranije sklopljena prijateljstva i poznanstva pa je bio okružen mnogim ljudima koje je već znao, a imao je priliku upoznavati i nove. Čak i u uvjetima složene epidemiološke situacije koja je vladala prošlog ljeta su smještaj i prehrana u studentskom domu u Varaždinu bili odlični, a to je jedan od bitnih i nezaobilaznih elemenata po kojima se cijeni uspjeh cijelog događanja.
Jedino mu je žao (viša sila, što se može!?) što se završna prezentacija radova nastalih na Školi medijske kulture nije mogla održati uživo, jer su mu pričali da je to posebno zadovoljstvo i nije isto kao kad čovjek tek gleda snimke. Svakako bi volio još ponekad sudjelovati na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, ako bude prilike te se nada da će u idućim godinama biti bolje sreće i doživjeti i to iskustvo.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com