Četrdeset godina od izlaska prvog izdanja i deset godina od smrti prof. dr. Ante Peterlića (Kaštel Novi, 1936. – Zagreb, 2007.), na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu je u utorak, 19. prosinca 2017. promovirano novo, peto po redu izdanje (knjiga je objavljena i 1982., 2000. i 2001. godine), koje je ujedno i prvo Akademijino u najavljenom budućem sustavnom slijedu izdavačke djelatnosti, u suradnji s Hrvatskom sveučilišnom nakladom i pod novim vizualnim identitetom.
Filmolog i enciklopedist prof. dr. Ante Peterlić je 1959. godine diplomirao anglistiku i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a studirao je i na Kazališnoj akademiji, bio asistent režije, pa na TV Zagreb l965. snimio kasnije izgubljenu Intimu te 1969. režirao svoj jedini dugometražni film Slučajni život. Vrijedi napomenuti da ga je snimio u samostalnoj i nezavisnoj produkciji FAS-a (Filmski autorski studio, Zagreb), u duhu filmova francuskog Novog vala.
Odmah po diplomiranju stao se baviti filmskom kritikom i publicistikom, a četrdeset je godina, od 1966. do 2006., predavao teoriju i povijest filma na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojem je od 1984. bio redovni profesor. Bio je i honorarni predavač na Akademiji dramske umjetnosti i smatra se ocem hrvatske filmologije. Prvi je doktor filma (doktorirao 1974.) u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Bio je glavni urednik Filmske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (I-II, 1986, 1990) i urednik struke film u Hrvatskoj enciklopediji (I-IX, A-Sk, 1999-2007). Peterlić je bio jedan od utemeljitelja i voditelja Škole medijske kulture Hrvatskog filmskog saveza koja danas nosi njegovo ime. Bio je i savjetnik za igrani film pri Ministarstvu kulture te predsjednik Vijeća za film i kinematografiju. Opće je poznat i popularan postao kao autor televizijske obrazovne serije Što je film? osamdesetih godina prošloga stoljeća, a bio je i jedan od moderatora filmofilske emisije TV Zagreb 3, 2, 1, KRENI!
Prije prvog izdanja Osnova teorije filma je 1976. objavio knjigu Pojam i struktura filmskog vremena, a zatim i Oglede o devet autora (1982), s Vjekoslav Majcenom Oktavijan Miletić (2000), pa Studije o 9 filmova (2002) i Déja-vu: zapisi o prošlosti filma (2005). Posthumno su mu objavljeni Povijest filma: rano i klasično razdoblje (2008), Između riječi i slike (kao poseban broj časopisa Zapis, Hrvatski filmski savez, br. 69, 2010) i Filmska čitanka (2010).
Peto izdanje Osnova teorije filma predstavio je urednik, teoretičar filma i sveučilišni profesor Hrvoje Turković, koji je naglasio kako višestruka izdanja knjige, koja je odmah postala temeljnim udžbenikom gdje god se predavalo o filmu, svjedoče o njezinoj nasušnoj vrijednosti. Kako se studij filma uvodio na različite fakultete, umjetničke akademije i više škole i kako se proširilo organiziranje filmskih tečajeva i radionica te su audiovizualni mediji postali rasprostranjenom studijskom temom magisterija i doktorata, njezina se neophodnost eksponencijalno povećavala i tražila ponovna izdanja.
Filmska kritičarka i voditeljica izdavačke djelatnosti Hrvatskog filmskog saveza Diana Nenadić i član Odbora za izdavaštvo ADU, filmolog i sveučilišni profesor Nikica Gilić govorili su o svojem viđenju važnosti ovog izdanja, a između ostaloga posebno naglasili vrijednost uredničkih bilježaka i dopuna prof. Turkovića, koje upozoravaju na novije spoznaje te dodatna kazala naziva, imena i pojmova čime je najnovije, peto izdanje Peterlićeve knjige postalo još priručnički korisnije.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com