Rođen 1919. godine u Splitu, Nikša Fulgosi bio je najprije student prava, sportski novinar i pisac scenarija za stripove, a zatim filmski i TV redatelj, scenarist i autor zapaženih emisija Dokumentarnog programa Televizije Zagreb. Od pedesetih godina prošloga stoljeća radi namjenske i edukativne filmove, a 1955. je pokušao snimiti dugometražni film Mala Jole, fascinantnu feminističku priču o djevojci koja od neželjene male od palube postane kapetanica broda, s tada petnaestogodišnjom Ksenijom Domljan, kasnije Urličić, u glavnoj ulozi. Film nije nikada dovršen.
Godine 1952. napravio je scenarij za film Petrica Kerempuh, koji će kasnije biti realiziran kao strip, a od 1957. do 1963. za Zora film i Zagreb film realizira tridesetak reklamnih, edukativnih i namjenskih filmova od kojih se posebno ističu filmovi o prometnoj sigurnosti. S Oktavijanom Miletićem bio je autor kratkog igranog filma Priča o Frani (1966).
Fulgosi je najveću slavu stekao za to vrijeme (a čini se da se puno nije promijenilo ni danas) kontroverznom serijom zamišljenom u trinaest epizoda, o seksualnom odgoju Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble (glavnih likova koji imaju manje od deset godina i muče ih brojna pitanja o seksualnosti na koja traže odgovore) iz koje se i danas pamti prigodna pjesmica Lijepo ime udo, udo, bog ga živio…, koja se počela emitirati 1978. u sklopu vrlo gledanog Nedjeljnog popodneva urednika Saše Zalepugina, da bi ubrzo bila skinuta s programa. Navodno zbog činjenice da je snimljena kao crno-bijela, a televizija je baš bila u uzletu kolor programa. Vrijedi napomenuti da je serija desetljećima kasnije emitirana na HRT-u plus i trećem kanalu HRT-a, ali s prekrivenim stražnjicama djece koja gola paradiraju pred kamerama.
Nikša Fulgosi umro je 1996. godine u Zagrebu.
Na sinoćnjem izdanju Filmskoga četvrtka u HDA prikazani su namjenski i edukativni filmovi Privatni rat građanina iks iz 1962.te Drugarstvo na putu, Ravnodušnost na ulicama i Put nije samo vaš iz 1963. godine, snimljeni u produkciji Zora filma za potrebetadašnjeg Sekretarijata unutarnjih poslova SR Srbije, za njihovu akciju povećanja sigurnosti u prometu. Dugi između deset i petnaest minuta, crno-bijeli, filmovi su snimani i u Zagrebu i u Beogradu, i naravno između, puni su tipičnog fulgosijevskog humora, odnosno ironije, sarkazma i satire, ali i pomno osmišljeni i snimljeni (u nekima je suradnik na specijalnim efektima bio Oktavijan Miletić), s modernom montažom, pažljivo odabranim kadrovima i vrsnim glumcima. Tako se u Privatnom ratu građanina iks kao narator ali i u šarmantnoj i donekle tatijevskoj ulozi prometnog policajca pojavljuje Branko Bonacci (Šibenik 1920.-Zagreb 2000.), prvo amaterski glumac, a zatim profesionalac u kazalištima u Dubrovniku, Splitu, Puli, Rijeci i na koncu u HNK u Zagrebu, dok je u Ravnodušnosti na ulicama glavni glumac, opet prometni policajac, Božidar Smiljanić (Zagreb, 1936.), poznati hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Posebno je iznenađenje bilo vidjeti filmskog redatelja, scenarista, povjesničara filma te filmskog publicista Ivu Škrabala (Sombor 1934.-Zagreb 2011.) kao glavnoga glumca u Put nije samo vaš gdje igra vozača automobila kojem se dogodi niz prometnih nezgoda, a u zadnjoj od njih, sa zaprežnim kolima, više ljudi smrtno strada zbog obilja alkohola u vožnji.
Program je priredio i uvodno govorio filmski arhivist Mladen Burić, a poslije projekcije o viđenim filmovima, a još više o liku i djelu Nikše Fulgosija opširno je izvijestio filmski kritičar, publicist i scenarist Željko Luketić.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com