Učiteljica hrvatskog jezika Dijana Pasarić ujedno je i voditeljica, s kolegom Mariom Kanižajem, uspješne školske filmske skupine OŠ Strahoninec, a njihovi su filmovi u proteklih nekoliko godina već osvojili niz nagrada i priznanja na revijama, smotrama i festivalima dječjeg filmskog stvaralaštva, plijeneći prije svega čovjekoljubljem i toplinom te humanim pristupom, kako temama kojima se bave tako i junacima svojih ostvarenja. Valja s pravom očekivati jednaki nastavak i ubuduće, a članovi filmske skupine očito se u svom radu ne uče samo snimanju ili montaži nego pri nastanku filmova usvajaju i shvaćanja međuljudskih odnosa kakvi bi zaista trebali biti i formiraju osobnosti koje će ih obilježavati cijeloga života.
Članovi skupine i njihovi voditelji, baš kao i svi kolege, djeca i odrasli iz drugih škola, svakako se žele i međusobno natjecati, usporediti svoje filmove s djelima drugih skupina, vidjeti kako i što se radi u ostalim školama, naučiti ponešto ali i podijeliti svoja znanja i rezultate. Po logici stvari, u skupini su oni koje najviše zanimaju mediji, posebno film, najuporniji i najzaljubljeniji, koji filmski djeluju sve četiri godine u starijim razredima osnovne škole, a neki među njima nastave se baviti filmom i kasnije.
No, u svom osnovnom zanimanju, u dvanaest godina učiteljskoga rada, Dijana Pasarić stalno pokušava iznaći i nove oblike pristupa nastavi. Tako je prije četiri godine, primijetivši kako učenici sve učestalije, pa i pod cijenu negativnih ocjena, ne čitaju lektiru, odlučila promijeniti svoj i učenički pristup interpretiranju i analiziranju lektirnih djela u nastavi. Napravila je anketni upitnik i tražila učeničke prijedloge za obradu pročitane lektire. Na njezino iznenađenje, brojni su učenici predložili glumu.
Dramsko uprizorenje Breze
Tako se, malo zbog iskustava stečenih vođenjem školske filmske skupine, a malo i zbog izraženih želja svojih učenika, odlučila za novu praksu. Učenike je podijelila u skupine, pa su nakon čitanja književnih djela sami odabrali dio knjige i pripremili dramsku igru koju će koncem mjeseca predstaviti ostalim učenicima u razredu. Sasvim je slučajno tako nastala ideja da i snime svoje dramske igre, ne bi li mogli mijenjati scenu i kostime. Možda i nesvjesno, od svega su napravili film, mijenjali rakurse i planove, pokretali kameru (ili češće mobitel) i tako započeli inovativan projekt snimanja filmova prema književnim predlošcima iz lektire, a poslije su na red došle i radio-igre i reklame, odnosno dijelovi medijske kulture koja je i bitan element poučavanja hrvatskog jezika.
Aktivno su se uključili u inicijativu Hrvatske škole koje mijenjaju lice lektire, a učiteljica Dijana sve više koristi suvremenu tehnologiju u redovnoj nastavi i u izvannastavnim aktivnostima filmske i novinarske skupine. Tako modernizira nastavu, a pristup lektiri posve se promijenio. Učenici snimanju filmove, radio-igre i reklame temeljem lektirnih djela, a već su tako obradili Brezu, Trojicu u Trnju, Bajku o ribaru i ribici, Velog Jožu, Divljeg konja, Prosjaka Luku, Junake Pavlove ulice, Bijelog klauna i Koka u Parizu.
Naravno, znatno je veće zanimanje za lektiru, pa iako je ni ubuduće svi učenici neće baš obožavati, pomaka ima i sad je na učiteljima i profesorima hrvatskog jezika da na temelju ovog projekta povezivanja lektire i medija, kojima su učenici svakodnevno okruženi, nađu vlastite pristupe. Učenici vole karakterizaciju likova i jače dožive njihove postupke i rečenice ako ih izgovaraju i odglume te posredstvom medija prenesu njihovi prijatelji iz razreda.
Još jedan zanimljiv, neobičan i koristan spoj medija i nastave, primjenjiv i u drugim školama.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com