Johann Schicht je bio njemačko-češki poduzetnik, rođen 1855. u Rynolticama u Češkoj, a umro 1907. kao vlasnik velike kompanije za izradu sapuna. Već je njegov otac Georg daleke 1848. manufakturno počeo proizvoditi sapune, da bi 1867. pokrenuo i tvornicu koja je pod imenom i zaštitnim znakom Georg Schicht postojala sve do 1951. Uz proizvodnju sapuna bavila se i izradom svijeća, margarina, stearina i glicerina, ali je ipak najpopularniji bio mýdlo s jelenom, sapun sa znakom jelena koji se proizvodio sve do 2002. Johann se smatra industrijalcem u razini Tomáša Bate ili Emila Škode, jer je dao veliki doprinos razvoju industrije u Austro-Ugarskoj, bio aktivan član niza trgovačkih i kulturnih klubova, izgradio industrijsku imperiju ali se bavio i socijalnom zaštitom svojih zaposlenika, a u poslu se istaknuo korištenjem suvremenih tehnologija, managementa i marketinga, pa i novim oblicima reklame.
Na drugom kraju crno-žute monarhije Samuel Reinitz osniva 1894. godine u Osijeku obrtničku radionicu za proizvodnju sapuna, a 1922. povezuje se s tvrtkom Georg Schicht. Poslije Drugog svjetskog rata osječka je tvornica nacionalizirana i nastavlja raditi pod imenom Prva tvornica sapuna Osijek. Od 1953. dobiva ime Saponia, a vrijedi spomenuti da je bila među prvima u nas koja je provodila marketinške akcije i da je 1962. osnovala vlastiti istraživački institut. Danas se bavi proizvodnjom prašaka za rublje, sredstava za pranje posuđa, za čišćenje, za oralnu higijenu i njegu tijela i ostalim asortimanom.
Upravo je u nekom zabačenom skladištu Saponie 2007. godine pronađen zagubljeni fundus reklamnih filmova iz dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća, posvećenih proizvodima poput paste za zube Kalodont ili detergenta Radion (kasnije Plavi Radion), koji su tipični predstavnici svog vremena. Filmske su reklame za današnje pojmove neshvatljivo duge (tri do deset minuta!), ponekad s kompliciranim pričama u kojima se tek na kraju otkriva što reklamiraju, često s nastupom glumaca amatera ali i s animacijom posve ujednačenom s tadašnjim profesionalnim dosezima. Filmovi su uglavnom nastali u inozemstvu, uz nekoliko domaćih, ali su uvijek prilagođeni domaćoj publici. Uz nekoliko pronađenih na drugim lokacijama i s drugim propagandnim porukama, odabrani su za večerašnju projekciju.
Prikazani su nijemi animirani odnosno igrani reklamni filmovi Philips-Argenta (jedna minuta, reklama za istoimene žarulje) i Novi život kuharice (četiri minute, domaći, s pričom o štednjaku kojeg izrađuje i prodaje majstor iz Rokove ulice u Zagrebu i koji je tako savršen da očarana kuharica, uz puno namigivanja i afektiranih osmijeha, samo zbog njega pristaje raditi kod zahtjevne gazdarice i za manju plaću) iz 1928., animirano-igrani zvučni Ženska hvala-Bijelo čudo (četiri minute, o novom sustavu pranja rublja) iz 1932., pa animirani zvučni Kaj nam manjka, kaj že imamo! (pet minuta) iz 1935., igrani zvučni U čemu je stvar? (tri minute) odnosno Lutrija (dvije minute) iz 1936., igrani zvučni Ne muči se! (deset minuta) te animirani zvučni Smotra rublja (četiri minute) iz 1937. i na kraju animirani zvučni Zaboravljiv čovjek (tri minute) iz 1938. godine.
O filmovima, načinu njihova nastanka i vremenu kojem su nastali govorio je uvodno i poslije projekcije filmski arhivist Juraj Kukoč.
Serija projekcija iz nacionalne zbirke Hrvatskog filmskog arhiva Filmski četvrtak u HDA nastavlja se u rujnu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com