Kažu da je prije tisuću godina, i više, postojala plemenska župa Varaždin, a sam grad se pod ovim imenom (Warasdin, Varasd, Varasdinum…) prvi put spominje 1181. Dva desetljeća poslije pokraj Varaždina se vodila velika bitka vojski koje su predvodili sinovi kralja Bele III., Emerik (Mirko), kojeg je otac predodredio za nasljednika i Andrija, kojeg je poslao u križarski rat. Obojica su, onako baš bratski, sanjarila o svijetu koji bi bio puno ljepši da onog drugog nema. Oko 1203. je Emerik za hrvatskog kralja okrunio svog sina Ladislava III., a to je tek izazvalo žestok bratoubilački rat. Bilo je tu svega, i forsiranja Drave, i zarobljavanja jednog ili drugog, i zatvaranja u tvrdi grad Kneginec, gdje su hercega Andriju dvorili i gostili Varaždinci, i smrti (Emerik je umro 30. studenoga 1203., eto za pet dana će se navršiti 813 tužnih godina od toga, a njegov sin već 7. svibnja 1205.) pa se Andrija konačno domogao krune te svojim vrlim i harnim varaždinskim uzničkim domaćinima u znak zahvalnosti darovao 1209. godine brojne privilegije.
Sve je to vrijeme, i prije i poslije, a bogme i sve do danas, tu postojala i stoji tvrđava zvana Stari grad. Na sjeverozapadnom rubu stare gradske jezgre prvi se put spominje u XII. stoljeću kada je bila, vjeruje se, sjedište župana, a koncem XIV. postaje vlasništvom grofova Celjskih koji su je dogradili, postavili središnju četvrtastu kulu, okružili je drvenim palisadama i preuredili u gotičkom stilu. U XVI. stoljeću pregrađena je ponovo u suvremenu renesansnu utvrdu, a tadašnji vlasnik Ivan Ungnad gradi zidine s okruglim kulama, opasuje ih zemljanim bedemima i jarkom s vodom pa Varaždin postaje wasserburg. Obitelj Erdody na sve to stavlja završni glanc baroka. Danas je ovdje Gradski muzej Varaždin.
Sada se tu, u blizini, vode neke filmske bitke. Prvoga smo dana 48. revije vidjeli sedam filmova na dvije projekcije, domaći varaždinski igrani Fellowship of the King ili Kraljeva družina autora Tihomira Galevskog i Roberta Borovića iz Udruge TRASH, koji projekciju svog gotovo polusatnog filma shvaćaju kao predstavljanje i pokazivanje što širem krugu ljudi onoga na čemu su radili mjesecima, jer na kraju krajeva sve što napravimo je vrijedno jedino ako imaš kome prikazati i zabaviti ga!, animirani Ponedjeljak samostalne autorice iz Zadra Mirte Brkulj, za koju amaterski film znači da svatko tko želi može napraviti film i da je to jedan oblik slobode izražavanja, eksperimentalni Knjiga vjetra čija je samostalna autorica Gea Rajić iz Pazina, koja želi amaterskim filmovima s malim ili nikakvim budžetom uokviriti, odnosno ostvariti ideju, a zatim i čitavu realizaciju te dokumentarni Ispred zastava Sanje Bistričić iz Udruge Restart iz Zagreba, autoričin prvi dokumentarac o teškoj i složenoj temi ljubavi i međunacionalnih odnosa poslije rata, a na drugoj projekciji dokumentarni Sanja autorice Nikice Zdunić, pravnice rođene u Gospiću, aktivne članice KKZ, koja sada studira na diplomskom studiju filmske i TV–režije u Zagrebu, igrani Tajni život vila autora Igora Jelinovića, Blank_filmski inkubator Zagreb, nastao kao glumački ispit studenata završne godine na kolegiju Gluma pred kamerom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i dokumentarni Rođendan autora Tadije Tadića, Akademija dramske umjetnosti, koji skromno izjavljuje da je amaterski film za njega samo odskočna daska jer se do sljedeće Revije već vidi u Hollywoodu, sa zapamtljivim i dobro odabranim osebujnim likom boksačkog trenera Rude.
Sutra će se znati i tko je na koncu postao pobjednikom!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com