Film je medij. To zna?i da poput prijenosnika prenosi poruke izme?u umjetnika i primalaca, ali bez posredovanja originala. Potpuno isto vrijedi i za animirani (crtani) film. O teoriji kreiranja ‘kvadrat po kvadrat’ ispisani su svesci tekstova, pa ne vjerujem da polaznici Medijske škole ne znaju sustav integriranja nepomi?nih predložaka u pokret metodom trik-snimanja i potom reprodukcije.
Klju?no je što u svakoj prigodi ponavljam: animacija nije pokretanje nego oživljavanje!
Dakle, likovni predložak ne mi?emo lijevo-desno, nego jedinstvenim postupkom animacije nastojimo njegov karakter reinterpretirati u pokretu. Pokret (vrijeme) tuma?i predložak (prostor).
U produkciji animiranoga filma sudjeluje ?etrdesetak razli?itih profesija. Od toga, desetak je umjetni?kih. Redatelj ih snagom talenta i kreativno-organizacijskim nervom objedinjava u jedinstvenu filmsku emociju i poruku. Dakle, redatelj je klju?na osoba u koncipiranju jednog animiranog filma. Iako režija ima svoju preciznu definiciju, kad na špici filma pro?itamo ‘redatelj’, onda osim ‘režije’ to zna?i da taj ?ovjek odgovara i za sve ostale sinkreti?ke elemente filma, makar i oni imaju svoje posebne, konkretne ‘potpisnike’.
Pojednostavnjeno, kreativna supstancija animiranoga filma ipak crpe svoj tijek iz triju izvora: iz dizajna (likovnih pretpostavki), iz narativnog koncepta (takozvane ‘pri?e’) i iz animacije kao autenti?nog autorskog stila.
U koncipiranju nekog animiranog filma možemo krenuti od bilo kojeg od ovih elemenata kao dominantnog i uvijek ?emo zatvoriti puni krug.
Velika ve?ina filmova još se koncipira na osnovi pri?e. To je najsigurniji put, ali ?esto završava u trivijalnosti jer likovnost i animacija ne nalaze primjerene odgovore.
Današnja, snažna afirmacija likovnosti u animaciji donijela je niz filmova koji polaze upravo od ‘izgleda’ filma, no i to katkad završava na stranputici samodopadnosti ili svojevrsne ‘umjetnosti radi umjetnosti’.
Autori izrazita animacijskog stila i pri?u i dizajn podvrgavaju upravo vlastitoj metodi ‘oživljavanja’, no i to znade završiti u ponavljanju i nedovoljnoj diferenciranosti karaktera (na primjer, Disneyevi animatori kojima je dosadila rutina i ponavljanje animacije velikog šefa, poslije su priznali kako im je postalo nepodnošljivo da se i ‘dobri’ i ‘loši’ likovi, na primjer, kre?u potpuno jednako).
U povijesti animacije malo je djela koja su snažno obilježena svim tim trima elementima i naj?eš?e neki od njih dominira.
U analizi filmova koje ?emo gledati obratit ?emo pozornost upravo na te suodnose.
Dakako, osim naracije, dizajna, animacije i režije kao impregnacije svih produkcijskih elemenata filma, obratit ?emo pozornost na nijanse koje u gledatelja izazivaju odre?ene emotivne poticaje (romantika, tuga, strast, smijeh, ironija, politi?ka poruka, pouka....).
Veli?ina i uspjeh animacijskog djela i jest u tome koliko je autor u zamršenu alkemijskom postupku pretvaranja prostora u vrijeme do primatelja uspio prenijeti iskrenih i tehnološki projektiranih emocija. Osobno, ne poznajem ni jedan filmski uradak koji je do uspjeha došao slu?ajem. Autor zna da ?e se tijekom produkcije mnogo toga izgubiti pa njegova kreativna koncentracija mora biti višestruka i iskrena. Ina?e mu je trud uzaludan.
«Isti napor potreban ti je da napraviš dobar i loš film. Zato ti je bolje napraviti dobar film…», sjajno me na po?etku karijere podu?io Dušan Vukoti?. Uloženu energiju u stvaranje filmskoga djela možeš samo neracionalno rasipati. Ne postoji mogu?nost da se ona ‘sama po sebi’ tijekom produkcije akumulira.
U prvoj metodskoj jedinici (školskom satu) upoznat ?emo se sa stvaralaštvom Walta Disneya, koji je klasi?an primjer dominacije animacije u koncipiranju crtanofilmskog djela. Tijekom vremena u studiju je definirao animacijske kanone kojih su se svi morali držati. U moru uradaka izme?u dvadesetih, kad epopeja Disneyja zapo?inje, i sedamdesetih godina prošloga stolje?a, kad jenjava, nemogu?e je identificirati animacijske nijanse, a još manje dizajnerske osobnosti. Sve je natkrilio ‘rukopis’ velikoga Walta. Prema tom rukopisu dizajnirali su se karakteri, pozadine i otkupljivala produkcijska prava na pri?e (naj?eš?e bajke, ako je o cjelove?ernjim ostvarenjima rije?).
Kao primjere vidjet ?emo neke radne snimke stvaranja Snjeguljice i sedam patuljaka i sekvencu The Sorcer's Apprentice iz Disneyjeva filma Fantasia, koji držim jednim od najboljih filmova u cjelokupnoj povijesti kinematografije.
Sljede?i sat ‘zauzet’ ?e film ?ovjek koji je sadio drve?e Fredericka Backa, genijalnoga kanadskog autora koji se ve? pod stare dane i bez jednog oka po?eo baviti animacijom ( i ‘naredao’ ?ak tri Oscara). Imao sam prigode vidjeti toga ?arobnjaka kako radi. Slika pastelnim bojama na malim formatima veli?ine razglednica, ali uvijek za svoj osebujan i živopisan dizajn pažljivo izabire pri?e. Naj?eš?e su to povijesne pripovijesti u kojima afirmira francusku kulturu (pogotovo onu u Kanadi).
Tre?i školski sat donijet ?e nam upoznavanje s dvama autorima koji su civilizacijski i kreativno udaljeni koliko i njihove zemlje (Kanada i Japan), no to samo dokazuje univerzalnost i jednostavnu istinu o animaciji kao autenti?nu kreativnom poklisaru.
Vidjet ?emo film The Street genijalne kanadske autorice Caroline Leaf, koja je primjer dominacije dizajna koji nalazi izvrsne i primjerene odgovore u animaciji i vrlo inteligentan izbor pri?e. Tijekom godina razvila je samosvojan kreativno-tehnološki stil slikanja ‘kvadrat po kvadrat’ na staklenoj plohi osvijetljenoj odozdo. Tragaju?i za afirmacijom vlastita umjetni?kog senzibiliteta, kreirala je i ?itav pravac unutar animacije.
Pri?u o ‘dominantnim poticajima’ upotpunit ?e film Jumping Japanca Osamua Tezuke, ‘oca’ japanske anime, nastale na iskustvu stripova manga. Taj film primjer je izrazito snažne ideje koja je pokrenula sve ostale umjetni?ke elemente i organski ih oblikovala.
Potom ?emo vidjeti polusatno remek-djelo Nicka Parka A Closed Shave. Taj film dio je glasovite trilogije o Gromittu i Walaceu. Nastavak je njegovih iskustava u animaciji plastelina. Zanimljivo je da se planetarni uspjeh njegovih filmova poklapa s dramati?nim razvojem takozvane 3D--tehnologije, pa se u kasnijim realizacijama plastelinom koristi tek za dizajn karaktera, koje više ne animira klasi?no, nego digitalno. To, uz gotovo igranofilmsku režiju, daje njegovim filmovima nenadmašnu preciznost projektirane autorske poruke.
Posljednji sat rezerviran je za autore neobuzdana i anarhi?na stila, urnebesne komedije i rušenja tabua u animaciji. Upoznat ?emo stvaralaštvo animatora koji su se animacijom ‘igrali’ pomi?u?i granice njezinih mogu?nosti. To su autori Cordel Baker i Tax Avery.