Zapis

U sklopu festivala KRAF i More 2004. održana je i filmska radionica pod vodstvom Dalibora Matanića, poznatoga hrvatskog redatelja. Radionica je bila organizirana u dva radna dana, u kojem se snimio i montirao film trajanja šest minuta. Kako je priča krenula? Cijela ideja radionice i prvi kontakti ostvareni su tridesetak dana prije festivala prema zamisli Zorana Ventina. Tada je i pokrenut cijeli mehanizam organizacije ove radionice. Ideju za film, a potom i scenarij dao nam je Ivica Brusić, trenutno samostalni autor s Krka. Za snimatelja je pozvan doajen neprofesijskoga filma Boris Marinić, za montažu smo zamolili profesionalca Sanjina Stanića, a za režiju je rekao ‘nema problema’ Dalibor Matanić. Radionica! Dakle, 19. studenog ujutro okupljena je ekipa u atriju HKD-a. S obzirom da se na radionicu nije prijavljivalo unaprijed, bilo je vrlo neizvjesno koliko će ljudi pristići. A broj okupljenih bio je upravo onaj koji se činio idealan za rad takve vrste. Oko deset sati napravljan je casting i dodijeljene su uloge. Glavnu žensku ulogu dobila je šesnaestogodišnja Karlovčanka Ivana Stavljenić. Glavnu mušku ulogu popisuje Ante Šušnjar iz Rijeke, a sporedna uloga pripala je Ivanu Kelavi iz Gunje. Uz glavne glumce filmu su se priključili kao statisti Saša Zec, Sanjin Ivošić, Dario Lonjak, Magdalena Cindrić, Senka Šerbedžija, Lovorka Marijanović, Ivana Tokić te Momir Mamula. Cijela priča snimljena je na Sušaku. Snimanje je potrajalo od 11 do 16 sati, kada je zbog nedostatka svjetla prekinuto do sljedećega dana. Sljedećega jutra, osim za snimanje još desetak kadrova iskoristili smo i za brzu, a opet pomalo maratonsku montažu filma, koja je trajala od 11 do 18 sati. Svakako treba naglasiti da, iako je tehnički dio ekipe bio podijeljen, svaki sudionik koji je želio, snimio je barem jedan kadar. Isto tako montaža filma bila je ujedno velika filmska debata, u kojoj je svatko dao svoju viziju i prijedlog, kako bi određenu sekvencu trebalo izmontirati. Film je na premijernoj projekciji tu večer odlično prihvaćen od publike, što je zasigurno najveća nagrada cijeloj ekipi, koja je žurno s mnogo volje i entuzijazma realizirala projekt. Uz to cijela ekipa zahvaljuje Daliboru Mataniću, bez kojega film zasigurno ne bi bio realiziran na tako zanimljiv i kvalitetan način. Nepotpisani tekst prenosimo s web-stranice Kinokluba Liburnija-film.