Zapis

Tek zakoračivši u drugo desetljeće postojanja i djelovanja, Autorski studio fotografija, film, video odlučio je podvući crtu pod svoju prvu stvaralačku dekadu. Akcija u koju su se upustili nije uobičajena: klupske ili autorske monografije u kojima se crte podvlače, nastaju tek u povodu posebno 'visokih' obljetnica, a tek tada obično započinje i nerijetko mukotrpan lov na rasute podatke, filmove, autore, dokumentaciju… Kada se pokuša sabrati na brzinu, kratka povijest može se činiti itekako dugom, osobito kada je u pitanju dvjestotinjak filmova, nekoliko antologijskih primjeraka eksperimentalnog filma i umjetničkog videa (Bukovca, Zrnića, Mustaća, T. Vereš itd.) te pedesetak autora koji su tijekom prvih jedanaest godina prodefilirali klubom, danas utješno smještenim u dvadesetak podrumskih kvadrata zgrade na Trgu žrtava fašizma 14. No Autorski studio uvijek je išao protiv struje. Kao što je osnovan u (ratno) doba kada su 'Muze šutjele', druge filmske udruge odumirale, a neki budući filmaši beznadno lunjali pozadinskom 'bojišnicom', tako je i sada, sred informacijsko-dokumentacijskog kaosa u kojem još tavori domaća kinematografija, požurio otrgnuti zaboravu svoju dosadašnju povijest. Ona je zabilježena, slikom i riječju iscrpno dokumentirana te tek djelomice kritičarski valorizirana unutar korica kataloga 11 godina Autorskog studija – FFV. Nedavno objavljena klupska monografija, s iscrpnom dokumentacijom o filmovima i autorima na dvjestotinjak stranica, opremljena dodatkom DVD-izdanja s probranim radovima Autorskog studija po izboru Zorana Tadića, svojevrsnog mentora i 'dobrog duha', predstavljena je javnosti 15. svibnja 2004. u kinu Tuškanac. Na početku monografije, koju je uredio zajedno s dvojicom vodećih 'aktivista' Studija, Milanom Bunčićem i Milanom Bukovcem, Tadić piše: …Sastavljen od članova koji ponekad uopće nisu sigurni pripadaju li zaista nekom filmskom klubu, organiziran tako da se ne opterećuje previše uobičajenim pravilima igre, održavanjem godišnjih skupština i sličnih sadržaja, slobodan do beskraja, Autorski studio pokazuje već nekoliko godina nezamislivu aktivnost, neočekivanu produktivnost, nenadmašivu kreativnost i neospornu kvalitetu. Njegovim članovima postaju sve učestalije ugledna imena domaćeg neprofesijskog filmskog stvaralaštva. Oko njegove se čvrste, a gotovo neprimjetne jezgre okuplja sve više poklonika i suradnika, u njegovim se vitrinama (tj. da ih ima, tako bi bilo) sakuplja sve više priznanja, nagrada, pokala i medalja. Možda je tajna upravo u dobro odabranu imenu: Autorski studio okuplja autore, okuplja pojedince, slobodne i samostalne stvaraoce koji ulaskom u takav filmski klub ne gube ništa od svoje autorske slobode. Od svoje kreativne imaginacije, od svojeg stvaralačkog identiteta. Govoreći na promociji o rijetkosti takvih izdanja i njihovoj nezamjenljivosti kada je riječ o budućim proučavanjima hrvatskoga filma (zbog dokumentacijske vrijednosti), Hrvoje Turković ustvrdio je kako je Autorski studio višestruko opravdao svoje ime. Poput glazbenog ansambla Zagrebački solisti, Autorski studio sastavljen je od 'kreativnih individualaca koji nastupaju samostalno, a zajedno tvore harmoničnu skupinu'. A broj realiziranih filmova, napominje Turković, svjedoči koliko se marljivo radilo i koliko je ta sredina bila stimulativna za stvaranje.