Novi kratkometražni igrani film Tomislava Šobana na trenutke više djeluje kao režijski eksperiment oslonjen na metodu pokušaja i pogrešaka, ali u svom bijegu od klasičnih filmskih ideja ostavlja za sobom i sadržaj.
Radnja počiva na stereotipnoj premisi o intelektualno nadmoćnom profesoru (tumači ga Livio Badurina) koji zavodi svoju studenticu (Nadia Cvitanović), ali na tome sve i ostaje jer autor ne pokazuje daljnji interes za odnos likova već stavlja naglasak na formu i prostor unutar kojeg će izabrani stereotip biti prikazan. Likovi pažljivo smješteni u kadar ili izvan njega, ponekad i zaprljani prvim planom, od prvog do zadnjeg trenutka ostaju tek umjetno postavljeni objekti korišteni u svrhu da se stilom izvuče emocionalni dojam. Hladnoća koju film emitira potencirana je i beskrajnom kvazi intelektualnom naracijom profesorovog lika koja preuzima službu skoro pa glazbene pozadine jer njegove riječi brzo gube smisao i od gledatelja se traži da prebaci fokus natrag na visoko stilizirane kadrove.
Nije odgoj
Autorova dosljednost formi ciljano guši sadržaj i na kraju ostavlja prostor za mnogobrojne interpretacije koje su dobre za polemiku, ali ne daju dovoljno materijala za konačni sud o samom djelu jer nas odvode u smjeru propitkivanja autorovih namjera. Zapravo nam preostaje samo konačni sud o redateljevim zahvatima kojima je uronio u domenu eksperimentalnog filma i tako vješto dekorirao svoj izraženi stil. Raščlanimo li film, možemo reći da u njemu prevladavaju likovno vrlo zanimljive kompozicije, ali nam to u spoju s narativnim dijelom ne pridonosi puno i ostavlja dojam kao da smo upravo svjedočili izložbi fotografija. Fotografije zamrljane dugom ekspozicijom čak su i jedan od korištenih elemenata u filmu, postavljene tako da čine polaganu tranziciju između cjelina. Vizualne sugestije koje se gledatelju nude teško se reflektiraju na radnju i djeluju nedovršeno poput korištenja mraka i noći kao profesorove kulise. Njegovo povlačenje objekta žudnje u svoj mračan svijet prepitomo je i nedovoljno razigrano pa je teško odvojiti taj film od drugih, sličnih po tome što se trude uzdići formu, a sadržaj ostaviti u obliku zagonetke.
Napravljeno unutar određenih konvencija umjetničkog filma, ovo će djelo nesumnjivo naći svoju publiku i upaliti lampice kod zagriženih filmofila, ali će vjerojatno najbolji tretman dobiti kao filmska vježba koja će u budućnosti poslužiti autoru da unaprijedi svoj zanat.