Veljko Bulajić: Nikada nisam mogao pomisliti da ću jednoga dana govoriti na ispraćaju mog bliskog rođaka, dragog Kike. Učeći filmski zanat iskazao je jedinstvenu upornost i marljivost. Tako se, kad sam mu tijekom priprema za realizaciju filma Vlak bez voznog reda dao knjigu o filmskoj montaži na talijanskom jeziku, pojavio nedugo iza toga s dvije debele teke u koje je zapisao sve što mu je netko iz te knjige preveo.
Imao je talent za film pa sam ga nakon rada u nekoliko mojih filmova, Vlaku bez voznog reda, Kozari, Skopju, Uzavrelom gradu, pozvao da se nađemo u Kazališnoj kavani. Rekao sam mu: Nemoj više asistirati. Bio sam uvjeren da je jasno definirao svoj pogled na filmsku umjetnost, da je sagledao svoj put i da ima talenta i snage ići tim putem. On je zaista imao što da kaže.
Svojim filmovima postao je značajnim redateljem hrvatske kinematografije, autorom čija će djela ostati kao trajna vrijednost, vrhunski dosezi hrvatskoga filma i umjetnosti. Danas kada ga ispraćamo, možemo mu samo zahvaliti za sve, što je svojim djelom obogatio naš život i našu kulturu.
Opraštam se s poštovanjem i tugom, opraštam se od izuzetnog čovjeka i umjetnika, našeg dragog Kike.
Hvala mu na svemu.