Zapis

Facebook HFS
59
2007
59/2007
Mirko Piv­če­vić: SNI­MA­TELJ­SKI RAD U FIL­MU "TA DIV­NA SPLIT­SKA NOĆ"
Osvjetljenje

Postavljanje kamere i kadra kao osnove za početak snimanja čest je način rada s većinom redatelja, posebno u snimaju reklama. Zadavanjem kadra koji uža ekipa gleda na monitoru, počinje postava scenografije, markiranje glumaca i postavljanje rasvjete.

Želio sam održati minimalnu granicu vidljivosti za glumce i njihovu pozadinu. Lica sam tretirao kao i reflekse u kamenom pločniku, želeći da jedva proviruju iz mraka. Glavna svjetla postavljao sam kao bočna ili gornja kombinirajući ih sa stražnjim svjetlima. Zbog boljeg osjećaja mraka i ukupnog kontrasta slike, prednje svjetlo nisam želio koristiti. Sve što sam zamislio mogao sam isključivo napraviti kreirajući svjetlom. Postavu ili kretnju kamere, kao i odabir objektiva ovaj put sam potpuno prilagodio rasvjeti.

Osim nekoliko velikih i širokih scena, kao što je scena dočeka Nove godine na Peristilu, film je sniman po uskim ulicama i u malim stanovima kakvi i jesu u središtu Splita. Moj najveći problem u snimanju eksterijera bila je postava stražnjih svjetala po ulicama koje imaju veliku dubinu. Znao sam da zimi i noću nismo dobrodošli s molbom da nam netko ustupi svoj stan i otvori prozor za postavu reflektora, pogotovo što smo takve lokacije imali po cijelom gradu. Tako sam se odlučio koristiti svjetiljkama PAR 6415 zbog njihove lakoće. Njih smo mogli pričvrstiti na kamene pragove, vodovodne cijevi, instalacije od struje, klime, sve ono što središte grada nudi po svojim fasadama. Takvim tipom rasvjete odlučio sam se koristiti i zbog kontrole svjetla. Njihov smjer svjetla nadziran je u vrlo uskom snopu, tako sam uspio izbjeći postavljanje negera16, koje je ionako bilo nemoguće postaviti. Intenzitet svjetla regulirao sam žaruljama od 500 i 1000 W u kombinaciji sa širokom, srednjom i spot-lećom.

Osvjetljavanje ulica s velikom dubinom

Bočna svjetla skrivao sam najčešće u sporednim ulicama i prozorima pokušavajući ne razbiti ugođaj mraka, a ipak osvijetliti glumcima lica. Tamo gdje je bilo mjesta koristio sam se reflektorima bez leće snage 800 i 2000 W. Ispred njih postavljao sam difuzijske filtre17 gustoće 216 i 250 s pomoću kojih sam razbijao uski i oštri prijelaz svjetla pokušavajući dobiti koliko je god moguće na širini i mekoći svjetla.

Osvjetljenje Peristila tražilo je poseban ugođaj s obzirom da je to središnja lokacija filma na kojoj se održava proslava Nove godine. To je i jedini dio grada koji je te noći osvijetljen. Za osnovno svjetlo opet sam se odlučio koristiti svjetiljkama PAR 64, koje sam postavljao uz samu scenografiju. Takvim postavom scenografija na Peristilu osvijetljena je s poda u uskom snopu svjetla koji je osvjetljava duž njezine cijele visine. Tako sam uspio sačuvati kontrast, a pritom osvijetliti Peristil te ga učiniti 'važnim' i 'svečanim'. Same svjetiljke djelovale su kao normalan postav scenske rasvjete koncerta, tako sam ih bez straha mogao ostavljati u kadru. Dojam novogodišnjeg blještavila pojačavao sam uporabom skenera i stroboskopa. Pokretnim skenerima punio sam svjetlom tamne dijelove scenografije i samu pozornicu te ih u programiranju namjerno puštao da u jednom području osvjetljavaju i objektiv. Isprogramirao sam različite pozicije rada skenera ovisno o pozicijama kamere.

Osvjetljavanje ulica s velikom dubinom

Stroboskope sam postavljao u scenografiju tako da njihov smjer ide ravno u objektiv i na taj način dodatno osvjetljava sliku, pokušavajući napraviti ugođaj koji bi sugerirao da pored mene stoje još brojni fotografi koji se stalno koriste bljeskalicama. To je jedina situacija u kojoj sam se koristio prednjim svjetlom, i to zato da bih istaknuo pjevača Dina Dvornika kao glavni lik novogodišnjega koncerta. On je stalno praćen spotlihtom18 (1200 HMI) i jedini je stalno osvijetljen. U svim pozicijama kamere uvijek sam postavljao stražnje svjetlo točno po osi kamere da dodatno izvučem ljude iz scenografije.

Osvjetljavanje ulica s velikom dubinom

Sve interijere snimali smo u stanovima u središtu Splita, a oni su jako maleni i prilično niski. Ovdje sam se odlučio za jednu intervenciju zbog koje sam se posvađao s dijelom ekipe. Zbog boljeg ugođaja mraka odlučio sam sve zidove prebojiti u tamnosivu boju. Postupak bojenja zidova u tamnosivu jako mi je pomogao pri postavi mekanog svjetla, jer sam se jednostavno oslobodio problema s bjelinama u scenografiji i ostavio bjeline samo glumcima na licu.

Postavom svjetla želio sam oponašati postojeće. Postoji jedan glavni izvor svjetla, koji je najčešće vidljiv u kadru kao okomit (svjetiljka nad kuhinjskim stolom) ili kao bočan (stolna svjetiljka pored kreveta).

Scenografija s tamnosivim zidovima

U svim interijerima koristio sam se dimom, koji sam prosvjetljavao oštrim stražnjim svjetlom, a želio sam ga vidjeti u uskom snopu koji dolazi iz smjera prozora pa sam reflektore postavljao iz velike daljine. Postavljao sam i mekano stražnje svjetlo u samu prostoru. Visina tog svjetla uvijek je bila u razini tijela ili lica glumaca. S pomoću nje pokušavao sam diskretno odvojiti glumce od pozadine. U jako malim interijerima često sam imao problema s količinom slobodnoga prostora. U takvim slučajevima najčešće sam odustajao od postavljanja stražnjeg svjetla u samu prostoru.

Postava svjetla u kuhinji

Pri osvjetljenju lica uvijek sam se koristio 'mekanim' svjetlom, tako što sam postavljao difuzijski filtar ispred svjetiljke. Ipak, takva postava svjetla tražila je fizički jako mnogo mjesta i nije najprikladnija za malene prostore. Difuzijski filtar potrebno je udaljiti što više od svjetiljke jer je jedino tako moguće dobiti pravu mekoću svjetla, a onda slijedi postavljanje negera da bi se takvu svjetlu mogao zadati smjer i širina. U nemogućnosti takve postavke svjetla, uporabio sam rasvjetu Kino-flo.
Kino-flo trgovačko je ime za suvremenu filmsku fluorescentnu rasvjetu visoke frekvencije. Visoki izboj osigurava sliku bez titranja svjetla, što je moguće u slučaju standardne fluorescentne rasvjete. Svjetlo rasvjete Kino-flo 'mekano' je jer se umjesto žarulja rabe fluorescentne cijevi. Prednost je te rasvjete i precizna temperatura boje koju cijev daje. Zbog osjetljivosti negativa uvijek sam se koristio cijevima temperature boje 5600°K. Uz mekoću svjetla najveća je prednost takve rasvjete to što se cijevi mogu vaditi iz kućišta.

Postava svjetla u spavaćoj sobi

Pri postavi gornjega svjetla u niskim prostorima visina kućišta Kino-floa stvarala mi je problem u kadriranju pa sam cijevi vadio i lijepio za zid. Za nadzor širine svjetla rabio sam egg-crate. To su rešetke koje se upotrebljavaju za usmjeravanje difuznoga svjetla, a ujedno mu oduzimaju intenzitet.
Pri postavi svjetla za sobu u koju dolaze Maja i američki vojnik odlučio sam napraviti još jači ugođaj mraka i zagušljivosti. Tu prevladava svjetlo koje dolazi kroz prozor. Odlučio sam se za oštro svjetlo (2x1200 HMI) kojemu sam istaknuo smjer uporabom velikog intenziteta dima. U sobi uz krevet postoje dvije stolne svjetiljke tipične za doba naših djedova i baka. Njihovo mliječno svjetlo oponašao sam uporabom mekane rasvjete Kino-flo glumcima na licu.

Postava svjetla u sobi u koju dolaze Maja i američki vojnik

Jedini interijer kojemu sam pristupio malo drukčije jest stan nad Peristilom gdje će dvoje mladih ljudi prvi put iskusiti trip (eng. trip - izlet, putovanje, uličnim žargonom označava iskustvo s halucinogenom drogom LSD).

Cijela sekvenca zamišljena je kao vrlo mračna, bez ikakva interijernog svjetla. Tu sam svjetiljkama PAR 64 'probijao' zadimljeni prostor i to na način da nikad nisu bile fiksne. One su svojom kretnjom oponašale svjetlo koje dolazi s koncerta. Samo jednu svjetiljku uvijek sam postavljao fiksno, a njezinu poziciju uvjetovala je pozicija glumaca. U trenutku kad su likovi osjetili djelovanje droge počeo sam kao prednje svjetlo rabiti stroboskop da potenciram njihovu iskrivljenu percepciju prostora.

Postava svjetla u sobi nad Peristilom gdje će mladi probati »trip«

 

SADRŽAJ

ZAPIS