Nezahvalno je, a možda čak i neodgovorno, govoriti o budućnosti filma, a poglavito o budućnosti eksperimentalnog. Sutrašnjica uvjetovana tehnološkim razvojem, utjecajima popularnoga filma, razvojem videa, računalnih igara i multimedije, otvara perspektive koje je iz današnjega kuta gledanja doista teško naslutiti. Nesagledive su već i današnje mogućnosti. Kamere su cijenama postale dostupne, računalo s pripadajućim softverom gotovo je uobičajeni element svakog kućanstva, a slikovni zapisi, pa čak i autorski filmovi, legitimno se snimaju mobilnim telefonskim uređajima i fotografskim kamerama. Samo je pitanje vremena kada će te naprave, bez kojih danas nijedno dijete ne može zamisliti svakodnevni život, dosegnuti savršen zvučni i slikovni zapis. Mogućnosti digitalne obrade, zvučne i slikovne manipulacije, reformacije i transformacije postale su nužnost uvjetovana novim standardima - televizije, kinoprograma, interneta, dizajna i primijenjene umjetnosti, multimedije, tiskovina...
Filmovi snimljeni mobitelima već se prikazuju na filmskim festivalima, čak i na onim specijaliziranim, a umjetnički videoradovi snimljeni na taj način pronašli su svoje mjesto u uglednim svjetskim galerijama. Distribucija na taj način produciranih filmova razgranala se internetom, pokrenuti su portali isključivo u tu svrhu i postigli brzu planetarnu popularnost. Slika i zvuk više nisu povlastica manjine.
Koliko je ta sveprisutnost i dostupnost dobra, pokazat će budućnost pod utjecajem brojnih čimbenika, od kojih većina nema izravne veze s filmom i videom, no upravo bi stoga predviđanje te budućnosti bilo prepotentno i neodgovorno. Dopustimo vremenu, tehnologiji i društvu da odradi svoje i promatrajmo filmske eksperimentatore kako se snalaze u novoj produkcijskoj i civilizacijskoj okolini.