Zapis

Tajna Ljetne škole filma Šipan leži u tome što se svatko tko jednom osjeti opuštenu atmosferu, gostoljubivost i pristupačnost domaćina ili prisustvuje bilo kojem dijelu programa — poželi opet vratiti. To se odnosi na sve, i na filmske djelatnike — voditelje radionica, i na djecu polaznike radionica, i na glumce i redatelje — goste festivala, ali prije svega na domaće stanovništvo, koje je od prvoga dana prihvatilo projekt kao nešto što se na Šipanu jednostavno mora održati i ući u tradiciju.

Sa snimanja Zlatnog otoka

Sve je počelo prije nešto više od tri godine, kada je ideja o ’festivalu’ i ’filmskoj školi za mlade’ na Šipanu naišla na plodno tlo. Prihvatili su je i mladi i odrasli, a u njezinu ostvarenju pomogli mnogi mještani, kao i prijatelji i gosti Šipana. No, posebnost cijeloga projekta jest u tome što već tri godine nastaje ’na relaciji’ Hrvatska — Njemačka. Naime, Nils Neubert, koji živi u Kölnu, odrastao je na Šipanu i na otok dolazi svako ljeto. Budući da je veliki ljubitelj filmske umjetnosti i da je na otoku kulturna ponuda bila prilično siromašna, odlučio je zajedno sa Šipancem Mirom Bronzićom ’potegnuti konce’.

Osmislili su program, ugovorili prikazivanje filmova i našli entuzijaste koji će raditi s mladima. Da zamisao uspije, mnogo je pomogla neprofitna Udruga mladeži Šipanske Luke Dom, koju vodi Miro Bronzić. Rezultat svega jest da deset kolovoških dana Šipan živi za film: postaje mjesto na kojem se susreću publika, redatelji i glumci te djeca i mladi željni da ’one s ekrana’ vide izbliza i da sami stanu ispred ili iza kamere.
Druga posebnost toga središnjeg ljetnog događaja na najvećem elafitskom otoku leži u tome što svi sudionici sudjeluju besplatno. I filmska radionica za djecu besplatna je, jednako kao i projekcije maloga filmskog festivala. I treća: događaj od početka ima međunarodni karakter jer filmovi, sudionici u programu i gosti festivala stižu iz više zemalja.

Radionica igranoga filma

Ovogodišnja filmska radionica igranog filma ponudila je nešto zaista posebno. Održana je pod vodstvom slovenskoga redatelja Damjana Kozolea, spisatelja i scenarista iz Njemačke Amira Kambera te filmske djelatnice i producentice iz Londona Sande Kolar, koja je na Šipanu bila u ulozi montažerke. Svi oni, zajedno s devetnaest polaznika radionice, što djece iz šipanske škole što gostiju i posjetitelja, tragali su za zlatom. Naime, radnja ovogodišnje komedije Zlatni otok vrti se oko potrage za zlatom na Šipanu. Tako Šipan ’okupiraju’ razni gosti iz cijeloga svijeta, dolazeći na otok u potrazi za skrivenim blagom. U nizu smiješnih scena i zapleta svi se oni susreću u starom skladištu da bi otkrili ono po čemu je Šipan u povijesti bio poznat i zbog čega je nazvan zlatnim otokom — maslinovo ulje.

Za samo deset dana djeca su sa svojim voditeljima napravila izvrstan osamnaest minuta dug film, koji je premijerno prikazan na završnici malog filmskog festivala 14. kolovoza u Šipanskoj Luci.

Polaznici ljetne filmske škole

Dodatnu snagu filmu pridaje i vlastita glazba, koju je, samo za taj film, napravio, ni manje ni više nego, prošlogodišnji dobitnik Grammyja za etnojazz Ivan Santos. Ivan već treću godinu ljeto provodi na Šipanu odmarajući se i svirajući u sklopu kulturne ponude Hotela Šipan. Kako tih dana sve padne pod filmski utjecaj, bilo je sasvim prirodno da se u film uključi i Ivan. Jasno, nije se dvoumio, nego se prihvatio posla i u samo dva dana napravio pjesmu koja je osim glazbe za film na Šipanu postala apsolutni hit.

Mali filmski festival

Mali filmski festival prvobitno je bio zamišljen kao popratna manifestacija radionici Ljetne škole filma Šipan. No, tijekom ove tri godine pokazalo se da, što zbog količine i kakvoće programa, što zbog odaziva publike iznad svih očekivanja, festival zapravo ne može biti popratni, nego ravnopravni dio projekta.

Ove se godine tako na otvorenim projekcijama ispod četiri stoljeća srara platnja na filmskom platnu samo desetak metara udaljenu od morske obale mogao gledati dosta raznovrsan program. Prikazana su dva domaća filmska hita, oba nastala prema romanima Ante Tomića. Riječ je o filmovima Karaula Rajka Grlića i Što je muškarac bez brkova Hrvoja Hribara, koji je bio i gost festivala. Osim Muškarca Hribar je šipanskoj publici predstavio i dokumentarac o ribarima iz Komiže Bil jedon. Od igranih filmova još je prikazan i film nedavno preminula bosanskog redatelja Benjamina Filipovića Dobro uštimani mrtvaci, a isto tako svoj novi film Rad oslobađa publici je predstavio i ovogodišnji voditelj filmske radionice Damjan Kozole.

Posebna večer bila je večer dječjega filma u sklopu koje je, tek treći put, prikazan prvi poslijeratni domaći film za djecu Duh u močvari redatelja Branka Ištvančića. Za one željne gledanja eksperimentalnoga filma i videa organizatori su priredili večer Art radionice Lazareti. U prisutnosti voditelja Slavena Tolja prikazan je niz videoradova iz te radionice. Da ne bi sve ostalo samo na filmu 10. kolovoza moglo se uživati uz koncert šansone Srđana Depola, koji je izvodio skladbe Jacquesa Brela, kao i skladbe sa svog autorskog CD-a Vatre čudnih boja.

Slično je već tri godine. Ove godine dosegnuta je i razina koja je bila i zamišljena u samu osmišljavanju projekta. Sudeći po svemu što je na Šipanu viđeno od 4. do 14. kolovoza, nema nikakva razloga da sve ne ostane na dosegnutoj razini i ne preraste u tradiciju. Ipak, nedostaje još samo mala, ali važna karika u lancu organizacije, a to je, kako bi se projekt održao na postignutoj razini, nužnost uvođenja određene doze profesionalizma.