04. listopad 2011. Kino Tuškanac 21.00
Flyer (pdf, 111 kB)
Nedeljko Dragić poput većine umjetnika koje danas svrstavamo u Zagrebačku školu crtanog filma, prvo se intenzivno bavi karikaturom, a zatim 1960. počinje raditi kao kopist, kolorist, fazer, glavni crtač, scenograf, pomoćni animator, animator, da bi konačno dobio priliku autorski potpisati i vlastiti animirani film Elegija (1965.). Kultni status uživa i među poznavateljima stripa zahvaljujući formalnim eksperimentima na stranicama Večernjeg lista ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svom (samoprozvanom) antistripu Tupko (strip je izlazio petnaestak godina pod tim nazivom i s još stotinjak novih pasica objavljen je u knjizi).
Već prvi filmovi kojima je Dragić ostvario zapažen uspjeh, Krotitelj divljih konja (1966.) i Možda Diogen (1967.), napuštaju formulu animirane karikature njegovog prvijenca i umjesto jasne strukture gega, prepuštaju naraciju nizanju metaforičkih asocijacija. Njima pak slijedi niz jednominutnih eksperimenata i vježbi.
Dragićevi filmovi jedan za drugim postaju sve razigraniji, što kulminira možda i najuspjelijim primjerima Idu dani (1970.) i Dnevnik (1974.), filmovima začudno raskošne animacije, krcatim inteligentnim opažanjima i geg minijaturama. Za razliku od većine prethodnika iz Zagreb filma, koji su nastojali nekoliko dobrih ideja razvući na što duže trajanje i tako opravdati financijske zahtjeve filma, u ovom trenutku Dragićev jedini problem je kako ugurati sve što želi prikazati u nekoliko raspoloživih minuta trajanja.
Svakako vrhunac recepcije njegovog djela nominacija je za nagradu Oscar koju je zaradio film Tup-tup 1972.
Filmovi pak iz osamdesetih godina, Dan kad sam prestao pušiti (1982.) i Slike iz sjećanja (1989.) nisu privukli posebnu pažnju publike i festivalskih žirija, iako su sadržavali većinu prepoznatljivih Dragićevih motiva.
Tome je uslijedio samoodabrani dvadesetogodišnji prebjeg u Njemačku, uzrokovan razočaranjem političkim prilikama na Balkanu i potragom za uređenijim i stabilnijim društvom. Za to vrijeme, Dragić se uglavnom bavi prosvjetnim radom i komercijalnom animacijom. Trenutno Nedeljko Dragić opet radi u Zagreb filmu na serijalu jednominutnih filmova pod zajedničkim nazivom Rudijev leksikon.
1. Elegija 03' 54'' / 1965.
režija, scenarij, animacija i scenografija: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
montaža: Tea Brunšmid
Veliki zid. Na jednom prozorčiću, iza rešetaka rezignirano gleda čovjek.
U podnožju zida raste crveni cvijet. Zatvorenik ga promatra i želi dohvatiti cvijet, koji
je za njega nedostižan.
I tako prolaze godine ...
Jednog proljeća zatvorenik izlazi na slobodu, ali sada više ne primjećuje cvijet i odlazi u život.Iza njega ostaje zdrobljeni cvijet.
2. Krotitelj divljih konja 07' 54'' / 1966.
režija: Nedeljko Dragić
scenarij:Vatroslav Mimica
glazba: Tomica Simović
animacija: Vladimir Jutriša
montaža: Tea Brunšmid
scenografija: Zlatko Bourek
Krotitelj divljih konja naiđe na metalno čudovište u obliku konja. Kad ga je pokušao po¬krenuti, konj se pretvara u mehaniziranu nakazu, koja prijeti sveuništenjem. Ali, kad je pokrenuo pravu polugu, to čudo tehnike raširi krila i ponese čovjeka u svemir.
3. Možda Diogen 09' 51'' / 1967.
režija, scenarij: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
animacija: Vladimir Jutriša
kamera: Franjo Malogorski
montaža: Tea Brunšmid
scenografija: Srđan Matić
Jedan osamljen čovjek luta apsurdnim svijetom tražeći sreću. Možda je to Diogen, a možda nije.
4. Idu dani 10' 07'' / 1969.
režija, scenarij, animacija: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
kamera: Zlatko Sačer
scenografija: Rudolf Borošak
Priča o čovjeku kojem svijet oko njega ne dopušta da živi svoj mali jednostavni život ...
5. Tup Tup 09' 42'' / 1972.
režija, scenarij, animacija i scenografija: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
kamera: Zlatko Sačer
Prebrzi tempo života u zagađenim gradovima stvara od ljudi bolesnike. Neuroze su svakodnevna pojava. Prenapučenost, zagađenost i buka neprijatelji su br. 1. Što se može dogoditi čovjeku kojeg nekakav zvuk iritira dok želi mirno pročitati svoje novine, tema je ovog filma.
Od mirnog svakodnevnog čovjeka izloženog stalnom bombardiranju zvuka, čovjek postaje opasan. On je u stanju rušiti i razarati. Ali možda je sve to samo jedna bajka, jer svatko od nas nosi sve ono što se u njemu gomila u kratkom ljudskom vijeku.
6. Dnevnik 08' 52'' / 1974.
režija, scenarij, animacija i scenografija: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
kamera: Ivan Hercigonja
montaža: Tea Brunšmid
Uspomene, sjećanja, nostalgija, otuđenost, prolaznost…teme su ovog animiranog dnevnika. Film je rađen mimo uobičajenih formi ( scenarij; knjiga snimanja), a nastao je u trenutku kada je autor sjeo za crtaći stol i počeo animirati.
7. Put k susjedu 02' 00'' / 1982.
režija, scenarij i scenografija: Nedeljko Dragić
glazba: Ozren Depolo
animacija: Zlatko Pavlinić
kamera: Franjo Malogorski
montaža: Tea Brunšmid
Film je autorovo cinično reagiranje na aktualnu svjetsku političku situaciju
8. Dan kad sam prestao pušiti 09' 36'' / 1982.
režija, scenarij, animacija i scenografija: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
kamera: Franjo Malogorski
montaža: Zlata Reić
Naslov filma samo je banalni povod za priču o usamljenosti, otuđenosti, strahu i nervozi suvremenog čovjeka.
9. Slike iz sjećanja 11' 54'' / 1989.
režija, scenarij, animacija i scenografija: Nedeljko Dragić
glazba: Tomica Simović
kamera: Rade Pažameta
montaža: Tea Brunšmid
10. Per aspera ad astra mini film 01' 00'' / 1969.
režija, scenarij, animacija i scenografija: Nedeljko Dragić
arhivska glazba
11. Špica festivala Animafest 01' 05'' / 2002.
režija i scenarij: Nedeljko Dragić
trajanje 70 min
ulaz slobodan
Program je predstavljen u Art-kinu Croatia 24. rujna 2011. povodom promocije knjige AVANTURA LINIJE: 690 crteža ispod šestinskog šeširića autora Nedeljka Dragića.