20. 3. 2007.
|
Asmahan / Hisham M. Bizri / LB / 21'20'' / 2005. |
Miss Popularity / Miss popularnosti / Wayne Yung / DE / 6'20'' / 2006. |
Counter / Odbrojavanje / Volker Schreiner / DE / 6'30'' / 2004. |
Eut-elle été criminelle… / Čak i da je bila zločinac… / Even if she had been a criminal… / Jean-Gabriel Périot / FR / 9'30'' / 2006. |
[desi're:] The Goldstein Reels / Goldsteinove role / Romeo Grünfelder / DE / 4' / 2004. |
Ein Sommer in Deutschland / Ljeto u Njemačkoj / A Summer in Germany / Ichiro Sueoka / JP / 7' / 2005. |
It's All Blooming Now Mt. Heart Attack / Markus Wambsganss / DE / 3'09'' / 2005. |
"A Map with Gaps" je zapis putovanja redateljičina oca kroz sovjetsku Rusiju ranih sedamdesetih u kamionetu zvanom Supervan koji je sam izradio. Kombiniranjem arhivskog tona i fotografija, rekonstruiranjem priče i animacijom, nadrealna komedija opisuje 12.000 milja, 14 zemalja i 26 osebujna dana. Alice Nelson (Dublin, 1969) živi u Edinburghu. Diplomirala je slikarstvo i film. Radi kao slobodna fotografkinja i grafička dizajnerica u Edinburghu.
Koncept, skeč, pokretni crtež. Ulice vode u grad. Kratki trenuci u starom središtu Cape Towna. Vožnje, ljudi, pješaci, kratki fleševi. Sve je u pokretu: ljudi, auti, kamera. Wolfgang Lehmann od 1995. organizira predavanja i programe na temu klasične avangarde. Godine 2004. bio je direktor i kustos festivala Freiburger Film Forum s temom prošireni i avangardni film, a 2005. kustos festivala Backup Festival neue Medien im Film u Weimaru na temu avangarde 20-ih i 30-ih godina.
Autor ulazi s kamerom u crkvu i ispovjedaonicu te ispituje svećenika glupa pitanja. Driton Hajredini (Priština, 1970) je diplomirao slikarstvo. Bavi se videoumjetnošću. Izlagao u mnogim galerijama i na festivalima diljem svijeta.
Istraživanje skrivenih utjecaja prošlih generacija na našu osobnost. Autor se bavi obiteljskom poviješću migracije, slomom i samoubojstvom kako bi oslobodio svoga sina zamršenog obiteljskog nasljeđa. Jes Benstock britanski je filmaš, čije su ambicije dugometražni dokumentarci. "Orders of Love" je osvojio posebno priznanje na prošlogodišnjem festivalu u Ann Arboru.
"Kill Time" je kratki film o gradskoj dosadi, izolaciji, svakodnevici i paranoji. Islandskog umjetnika Sigtryggura Berga Sigmarssona (jednog od eksperimentalnih glazbenika u skupini Stilluppsteypa) je zaposjeo demon, ali se brzo dogovara sa svojim mizantropskim alter egom: "Kažem ti, ljudi su zli i jeftini. Mrzim ih." Neumjereno trošenje, ovisnost i elitističke ideje opravdava umjetničkom shizofrenijom… Ovo je dobar, ali ne i preozbiljan pokušaj obračunavanja s idejom identiteta u eksperimentalnoj umjetnosti. Carsten Aschmann živi i radi u Hannoveru. Radio je kao urednik i producent dokumentarnih projekata sa performerskom skupinom BBM. Također je producent umjetnika Kaina Karawahna i tajanstvenog filma Agnieszke Jurek "Does That Hurt You?" u kojemu David Lynch govori o sebi.
A Map With Gaps / Karta s prazninama / Alice R. Nelson / UK / 26' / 2006. |
Route to Cape Town / Put za Cape Town / Wolfgang Lehmann / DE / 5'42'' / 2006. |
Sin / Grijeh / Driton Hajredini / DE / 7'29'' / 2004. |
Orders of Love / Zahtjevi ljubavi / Jes Benstock / UK / 10' / 2004. |
Kill Time / Ubiti vrijeme / Carsten Aschmann / DE / 17'30'' / 2006. |
Drugi dio filmske ''dilogije'' - estetički kinematografski moto. Filmski junaci napadnu publiku u kinu. Gledatelji tumaraju među stolcima tražeći izlaz iz te filmske krize. Arturas Bukauskas je diplomirao fiziku. Pohađao je tečajeve animacije u Litvanskom filmskom studiju, a studirao je i filmsku režiju kod eksperimentalista Vladimira Kobrina. Eksperimentira kombinirajući igrane elemente i 3D animaciju.
Dva znanstvenika su odlučila stvoriti i klonirati savršenu ženu. Sve rade po planu, ali rezultati nisu zadovoljavajući. Na kraju stvore gomilu sretnih bespolnih roza zečića. Tako frustrirani i umorni postanu destruktivni. Posljednji zeko pobjegne i sve što ostane su njegove uspomene. Alina i Jeff Bliumis su multidisciplinarni umjetnici koji žive u New Yorku. Oboje su podrijetlom iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Često izražavaju vlastita iskustva i razvijaju teme o migraciji, socijalnom razvoju i kulturalnom inženjeringu.
"Untitled" je zajedljiva zbirka oksimorona koju prati Milina istinita priča. Ovaj eksperimentalni kratki film poziva nas da pogledamo neobične suprotnosti u našim svakodnevnim životima. "Untitled" je socijalni komentar koji na apsurd logike gleda drugim očima. Mona Rujis je 25-godišnja redateljica koja studira na Viktorijanskom umjetničkom koledžu Sveučilišta u Melbourneu.
Godina 2112: samozadovoljni znanstvenik više ne može izdržati kada njegova žena, kućanica-boginja, oboli od nuklearnog straha i više ne nalazi smisao u obavljanju svojih kućanskih poslova. Kada se njezini razlozi za zabrinutost potvrde, sukobljavaju se događaji i instinkt.
"The Burger Joint", film koji se događa u restoranu brze hrane, priča je o usponu i padu nove zaposlenice koja unatoč svim naporima da se uklopi u korporacijski tim podbaci i dobije otkaz na kraju smjene. Will Pascoe je kanadski pisac i redatelj kojega zanimaju dokumentarci i drame. Jedan od njegovih zapaženijih filmova je "Noam Chomsky: Rebel Without a Pause" (2003), dokumentarac u kojemu Chomsky govori i raspravlja o okolnostima svjetskih događanja, uključujući rat u Iraku, 11. rujan, nadzor i manipulaciju medija, socijalni aktivizam, itd.
Susret s roditeljima nove djevojke nikad nije ugodan, no ponekad događaj zna poprimiti neočekivane razmjere. Matthew Lessner (1983) je pohađao Sveučilište Chapman. "Darling, Darling", u kojemu glumi mladi Michael Cera ("Ispovijesti opasnog uma", "Arrested Development"), njegov je najzahtjevniji film dosad.
Eksplozija tvornice kemikalija izrodila je antisuperjunaka apokalipse. Romain Winkler završava ESAV, Višu školu za audiovizualnu umjetnost u Toulouseu. Autor je kratkih filmova.
Estetomotto / Arturas Bukauskas / LT / 16'12'' / 2005. |
Cloning Factory 2 / Tvornica za kloniranje 2 / Alina Bliumis, Jeff Bliumis / US / 8' / 2006. |
Pilot For a 22nd Century Sitcom / Pilot-epizoda za komediju 22. stoljeća / Graeme Cole / UK / 4'54'' / 2005. |
The Burger Joint / Restoran brze hrane / Will Pascoe / CA / 6'16'' / 2005. |
Darling, Darling / Dragi dragi / Matthew Lessner / US / 12' / 2005. |
kid apokalypse one / Superjunak apokalipse / Romain Winkler / FR / 12'10'' / 2005. |
Untitled / Bez naziva / Mona Ruijs / AU / 7'12'' / 2005. |
Program uključuje selekciju filmova autora takozvane treće generacije - Martina Arnolda, Dietmara Brehma, Gustava Deutscha, Lisl Ponger i Petera Tscherkasskog – te dva filma autora najmlađe generacije: Siegfrieda Fruhaufa i Elke Groen. Većina radova u programu napravljena je koristeći se nađenim materijalom (found footage).
Distribucija programa: Sixpackfilm, Beč,
www.sixpackfilm.com
Found footage film o oralnim ritualima, veselim prigodama i vjenčanom paru koji zna kako obogatiti i oživjeti svoju ugodnu bliskost. Vidimo kako par toči piće, reže tortu, nazdravlja... Konačno se živahan pokret žene koja pleše zamrzne. To je krajnje dvosmislen trenutak u kojemu zbog izraza njezina lica pomislimo na nešto slično očaju, na nešto slično modernom, otuđenom motivu barokne taštine koji je još prisutan u austrijskoj tradiciji i što s vrlo senzualnim trenutkom ispijanja likera od jaja filmu “Happy_End” daje šire značenje. (Bert Rebhandl)
“Tito Material” Elke Groen donosi fragmente filma s maršalom Titom koje je autorica pronašla u ruševinama starog jugoslavenskog kina. Svaka ogrebotina i oštećenje filma ima gotovo ikoničko značenje. Materijal iz 1978. u stanju je raspadanja, a kroz rupe u emulziji nazire se javna i privatna osoba maršala Tita. Neki su dijelovi postali u potpunosti apstraktni, ostavljajući samo oblike i boje. Groen istražuje tu vrpcu (…), bilježi detalje, povećava dijelove slike i njenu zrnatost (…), oprezno reagirajući na podrijetlo i povijesni kontekst filma. (…) Izvorni je materijal vjerojatno bio propagandni film sustava danas osuđenog na povijesne čitanke, a koji je obilovao slikama iz Drugog svjetskog rata. (Thomas Korschill)
Žena stoji sama na ogradi putničkog broda i gleda u plavetnilo. Ona će umjesto nas zapamtiti dolazak u New York, šetnju mladoga para kroz Kinesku četvrt, brodove-kuće u Šangaju i uzbuđenu djecu koja se okupljaju oko posjetitelja s neobičnom spravom koja proizvodi slike. U pozadini se čuje zvuk dalekih krajeva dok se istodobno razvija priča sklopljena od sjećanja ljudi koji su u nekom trenutku bez svoje volje otišli ili došli u Beč. (…) Lisl Ponger stvara zamišljenu kartu 20. stoljeća u koju su poput utabanih tragova zapadnjačkog sjećanja ugravirane razne priče o emigraciji. Turističke slike prikazane su kao postkolonijalno putovanje. (Christa Blümlinger)
“Bijelo vjenčanje” u Maroku označava lažni brak sklopljen između Marokanca i Europljanke radi dobivanja dozvole boravka i europskog državljanstva. U posljednjih nekoliko godina vlasti su poduzele posebne mjere kako bi spriječile takve lažne brakove, uključujući i kontrolu zajedničkih kućanstava i odvojena ispitivanja bračnih partnera o intimnim detaljima. S druge strane, bračni partneri se pokušavaju pripremiti za takve intervjue te upravo zbog toga postaju veoma bliski. Film je snimljen u tri dana u srpnju 1996. godine u hotelu Pariz u marokanskom gradu Casablanci. (Gustav Deutsch)
“Exposed” doslovno znači učiniti nešto vidljivim ili otkriti nešto. U fotografiji to znači osvijetliti fotografski film. Fruhaufov film “Exposed” uzima kratku scenu iz dugometražnog igranog filma u kojoj muškarac kroz ključanicu promatra ženu kako pleše. Samo su dijelovi vidljivi promatraču, a Fruhauf nam “ponovno otkriva” scenu puštajući perforacije filmske vrpce ispred projektora tako da nalikuju na pokretno sito. (…) Skupa sa zvukom (bijela buka, kapanje, šaptanje), Fruhaufova studija gledanja i bivanja gledanim, svjetla i pokreta - drugim riječima, filma - ima gotovo hipnotički učinak. (Maya McKechneay)
Krajem 1996. godine pronašao sam u staroj bečkoj trgovini specijaliziranoj za filmske materijale limenku s neodređenim dijelovima prilično oštećenog 16 mm filma. Materijal je datirao iz kasnih 60-ih godina (…) i bio je idealan za horor. Pripremio sam film za kompiliranje zrcalnom projekcijom, a detaljno sam snimio sebe kroz svjetlosnu os. (…) Prva varijanta je pokazivala tijela u stanju prevelikog uzbuđenja, a tada sam počeo strukturirati film s crnim kadrovima različitih duljina. (…) Suzio sam leću i dozvolio međusobnu interakciju cijelog niza found footage glumaca. Želio sam stvoriti zlokobno i traumatično zbivanje u kojem glave i tijela klize slikom i uvijek nanovo nestaju u crnim kadrovima. (Dietmar Brehm)
U svom filmu “Alone. Life Wastes Andy Hardy” - koji s radovima “piece touchée” i “passage a l'acte” čini svojevrsnu trilogiju kompulzivnog ponavljanja - Arnoldova dekonstrukcija klasičnih holivudskih filmskih kodova naposljetku se okreće filmskoj glazbi. Obiteljske scene koje u izvorniku traju samo nekoliko sekundi i koje nisu posebice zamjetljive kirurški su narezane na sličice. Koristeći se ponavljanjem tih “pojedinačnih stanica” i novim ritmom – poput procesa kloniranja – Arnold stvara monstruozne dvojnike originalnih kadrova koji sada traju i više minuta. Skrivena poruka seksa i nasilja izokrenuta je do točke u kojoj puca. Križanje triju nevinih tinejdžerskih filmova rađa edipovsku dramu u kojoj se i majčina ljubav pretvara u čistu požudu. Od filma “passage a l’acte” i suprotno od ostalih redatelja koji se koriste found footageom kako bi svojem radu dali dojam tihe nostalgije, Arnold prerađuje soundtrack skupa sa slikom. Ono što se čuje u filmu jeziva je i gruba “tišina” zvučnog filma puna potisnute napetosti. Upravo tamo gdje je iluzija pune, žive prisutnosti najjača – u sceni pjevanja Judy Garland – najviše se osjeća mehanika, a implicitno i smrt. (Dirk Schäfer)
Peter Tscherkassky / Happy_end / 1996 / 35 mm / 11’ |
Elke Groen / Tito-Material / 1998 / 16 mm / 6’ |
Lisl Ponger / Passages / 1996 / 35 mm / 12’ |
Gustav Deutsch / Mariage Blanc / 1996 / 16 mm / 5’ |
Siegfried A. Fruhauf / Exposed / 2001 / 16 mm / 9’ |
Dietmar Brehm / Korridor / 1998 / 16 mm / 18’ |
Martin Arnold / Alone. Life Wastes Andy Hardy / 1998 / 16 mm / 15’ |
U posljednjem desetljeću značajan dio austrijske eksperimentalnofilmske produkcije obilježila je struja mladih autora koji posebnu pozornost poklanjaju audiovizualnoj interakciji. Suradnja video umjetnika i elektroničkih glazbenika razvila se u pravu “digitalnu mrežu” potkovanu bogatom tradicijom austrijske avangardne scene. Rezultat su visokorazvijeni apstraktni radovi iza kojih stoje stroga promišljanja filmskog i glazbenog jezika.
(Mirna Belina, Marina Kožul)
Distribucija programa: Sixpackfilm, Beč,
www.sixpackfilm.com
Vizualni rad Michaele Grill počiva na betonskom zidu kao najmanjem prepoznatljivom elementu urbane glazbene kulture. Vizualna organizacija te jedva prepoznatljive površine prevedena je preko Fumimotove glazbene strukture. Slike ne prikazuju ton i ritam, već slijede logiku akustičkih tragova kako bi stvorile nove oblike slušnosti preko procesiranja “pronađenih zvukova”. (Christa Benzer)
Horizontalni i okomiti uzorci gustih tamnih boja prolaze preko ekrana u ugodnom polaganom ritmu. Suprotno meditativnome dojmu rada, ti apstraktni plutajući vizualni podražaji nastali su od materijala na kojima se vidi brzina. (Norbert Pfaffenbichler)
“Santora” je metrički složen niz slika temeljen na broju 3 i na Fenneszovoj glazbi. (J. Moritz / N. Pfaffenbichler)
“_relifted” je napravljen kao triptih iako su samo pojedini dijelovi snimaka sa strane vidljivi na rubu slike, referirajući na nešto izvan kamere. Vide se znakovi u sjeni, strukture i oblici okupani toplim bojama kože. (Norbert Pfaffenbichler)
U radu “notdef./version one” virtualni objekti dulje od 3 minute energično rastu iz središta slike u prostor. Nervozno se sastavljajući i rastavljajući, objekti se preklapaju čineći sjajne boje prije nego što potonu u crno ništavilo. (Stefan Grissemann)
“Instrument” nalikuje na davno snimljen found footage prikazujući 6 sekundi djevojke u pokretu. Autor ih naziva 6 sekundi nevinosti. Moritz je manipulirao materijalom dok nisu ostali samo fragmenti nevinosti. Djevojka je istodobno prisutna i odsutna, ali nikada zapravo tu. Moritz je čini neopipljivom, stvarajući prostor za osobne fantazije. (Lies Holtrop)
Ovaj se projekt može smatrati intermedijalnim radom, jer funkcionira sa ustanovljenim filmskim i glazbenim oblicima i među njima. U tom području semiotike, uz razmišljanje o znakovima, simbolima i ikonama, postavlja se pitanje istovrijednosti. Kombinacije harmonije proizvest će s narativnom glazbom odnos prema igranom filmu, koji je tek približno istovrijedan. (Thom Ballhausen)
“Overfart” je inspiriran redateljevim zanimanjem za ranoromantičarsko pejzažno slikarstvo, a posebice za radove C. D. Friedricha. (…) Apstraktna prostornost glazbe suprotstavljena je slikama i njihovi se ciklusi međusobno nadopunjavanju proizvodeći jednaku neopipljivost. (Ben Pointeker)
Fascinantan video za sve koji su upoznati s potencijalnom energijom i ljepotom minimalizma. Dijalog između slika i glazbe u kojem se ritam koncentrira na materijalnu strukturu slike. (Transmediale 99, Berlin)
Osnova ili inspiracija za video “<rewind>” bila je glazba “Rückenwind” autora shabotinskog [†(b)ypass:(k)ill†]. Suprotno od komercijalnih glazbenih spotova u kojima je slika prikazana kao vizualni dio glazbe, namjera ovog rada je korištenje glazbe za vizualnu “interpretaciju” slike. Krajnji je cilj bio stvoriti simbiozu između audio i vizualnog materijala. [n:ja]
Skot stvara kaleidoskop različitih pokretnih slika. Preko iritacije i preklapanja one prikazuju podatnost i krhkost filmskog materijala. (Brigitta Burger-Utzer)
o.T. / Michaela Grill/Takeshi Fumimoto / 1999 / 5’ |
Unterwerk / Dariusz Krzeczek / 2000 / 2’ |
Santora / Jürgen Moritz, Norbert Pfaffenbichler / 1998 / 4’ |
_relifted / tinhoko / 2000 / 7’ |
notdef./version one / maia/notdef / 2000 / 4’ |
Instrument / Jürgen Moritz / 1997 / 5’ |
comp.tot4/romutation / reMI / 1999 / 16’ |
Overfart / Ben Pointeker / AT / DK / 1999 / 6’ |
traxdata / Jürgen Moritz, Norbert Pfaffenbichler / 1998 / 4’ |
<rewind> / n:ja / 2000 / 5’ |
Aus / Skot / 1998 / 4’ |
Popis animiranih radova u ovom programu pokazuje nam - daleko od onih starih nedjeljnih crtića za djecu - da je Švedska itekako odrasla te da u posljednje vrijeme oživljava veoma neobične i često uznemirujuće pokretne slike. Tabui intime, parovi na rubu i nekoliko scena dekapitacije i komadanja suprotstavljaju se životnim radostima: šareni origamiji, igračke, rasplesane dame sa suncobranima, konji i slatke plave party djevojke. Je li onda Švedska nacija sanjara? Ovaj program živih radova s kozmopolitskih ulica Stockholma, od novodolazećih umjetnika iz Göteborga, s morskih krajolika južnog grada Malmöa… – sugerira da je tako. (Kelly Shindler, Deirdre Corley)
Distribucija: Kelly Shindler, Deirdre Corley za Package Deals, New York, www.packagedeals.org
The Knife: We Share Our Mother's Health / rež: Motomichi Nakamura / 2006 / 4’13’’ |
The Man Who Got Nowhere / Peter Larsson / 2005 / 3’8’’ |
Love is All: Ageing Had Never Been His Friend / rež: Andreas Nilsson / 2007 / 3’4’’ |
The Tale of Little Puppetboy / Johannes Nyholm / 2005 / 4’20’’ |
Erik De Vahl: Friendly Fire / rež: Otto Mogren / 2005 / 2’59’’ |
The Horse’s Sanity / Björn Renner / 2000 / 11’ |
Food / Moa Lönn / 2006 / 1’37’’ |
Envelopes: Sister in Love / 2005 / 2’42’’ |
Concretes: Chosen One / rež: Daniel Levi / 2006 / 3’9’’ |
Floor: Moa Lönn / 2006 / 40’’ |
The Knife: N.Y. Hotel / rež: Andreas Korsár, Andreas Nilsson / 2001 / 2’50’’ |
Radicalized / Klara Swantesson / 2006 / 7’42’’ |
El Perro Del Mar: God Knows / rež: Asa Arnehed / 2006 / 3’39’’ |
Pink: Moa Lonn / 2006 / 1’41’’ |
The Radio Dept: Pulling Our Weight / rež: Henrik Akerberg / 2004 / 3’28’’ |
José González: Stay in the Shade / rež: Elias Araya / 2006 / 2’22’’ |
Peter, Björn + John: Young Folks / rež: Graham Samuels / 2006 / 4’40’’ |
Hokus Pokus: Henrik Akerberg / 2004 / 4’ |
Claudio Caldini rođen je 1952. u Buenos Airesu. Od 1970. radi eksperimentalne filmove. Studirao je na Eksperimentalnom centru pri Nacionalnom filmskom institutu u Argentini, a studirao je i moderni ples kod Rolfa Gelewskog u Brazilu. Drži filmske seminare s Wernerom Nekesom i Wernerom Schroeterom na Goethe institutu u Buenos Airesu, svira indijsku glazbu, sklada elektroničku glazbu, radi kao dizajner rasvjete na filmu, predaje na CIEVYC-u te radi kao kustos za film i video u Muzeju moderne umjetnosti u Buenos Airesu. Jedan je od najvažnijih argentinskih autora eksperimentalnog filma.
Distribucija: Andrés Denegri, Continente, Buenos Aires, www.continentevideo.com.ar
Labirint, skulpture i mozaici u parku Güell (1914) koje je napravio katalonski arhitekt Antoni Gaudí dekodiraju se kadar po kadar i pokretnom kamerom.
Studija ritmičkih pokreta kamere po svjetlosnim linijama. Eksplozija kemijskih slojeva.
Dinamička kompozicija prostora, analiza bilja, koreografska iluzija, odana pjesma.
Gramatika indijske glazbe zahtjeva kratki interval unutar filmskog prostora-vremena.
Unutarnji egzil. Mračna pjesma o izolaciji u ratnim vremenima.
Pulsiranje slika ilustrira pojavu želje okružene mutnim vanjskim i unutarnjim prostorom.
Geometrijski mozaik sveca naslikanog na kamenim stepenicama indijskog hrama u svom neumornom uspinjanju.
Žena trči putem uokvirenim raskošnim zelenilom. Slijedeći njezinu neravnu putanju kamera se vraća na ishodišnu točku.
“Svaka je tehnika tehnika tijela. Ona oblikuje i naglašava metafizičku strukturu našega tijela.” Maurice Merleau-Ponty:Oko i duh
Film-Gaudi / 6'34'' / 1975 |
Ventana / 4'20'' / 1975 |
Ofrenda / 4'15'' / 1978 |
Vadi Samvadi / 6'55'' / 1976-1981 |
A Través de las Ruinas / 6'2'' / 1982 |
La Escena Circular / 8'40'' / 1982 |
Templo Cerrado / 1'41'' / 1982 |
El Devenir de las Piedras / 3'50'' / 1988 |
Heliografia / 5'28'' / 1993 |
Festival Signals Media, međunarodni festival kratkog filma, jedan je od projekata Signals Media Artsa koji se u Colchesteru u Velikoj Britaniji bavi produkcijom, obrazovanjem i prikazivanjem kratkih filmova i medijskih projekata. Signals Shorts 2006 je izbor s njihova festivala iz 2006. godine.
Distribucija: Andy Roshay, direktor festivala Signals Media, Colchester, www.signals.org.uk
Subject 3 / Danny Patrick / 11’ / UK / 2006 |
Concrete Rhythms / Tim Cowie / 3’ / UK / 2006 |
Pillow Girl / Ronnie Cramer / 8’ / US / 2005 |
Beginingless / Nick Walters / 4’ / UK / 2006 |
Sea Change / Joe King, Rosie Pedlow / 6’ / UK / 2005 |
Smile / Yuval Markovitch / 6’ / IL / 2005 |
The Answer Yam: Mo / James Harris / 0’31’’ / UK / 2006 |
Days of Sleep / Claire Dix / 4’40’’ / UK / 2006 |
Family Portrait / Rob Brown / 4’ / UK / 2006 |
Tabernacle / Kathleen Lorden / 4’ / 2006 |
Safe Self Tester / Thomas Hicks / 4’ / UK / 2006 |
|